Poslanikove priče: Kad vuk progovori

306

Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Vjerovatno se svakom čovjeku koji posjeduje neku domaću životinju barem nekada u životu desilo da, dok čuva životinju na livadi ili dok joj pred kućom ili štalom daje hranu, primijeti da ga životinja gleda posebnim pogledom. Pogledom u kojem se krije mnoštvo osjećanja i poruka koje njen vlasnik pročita i bez riječi, jer se u tom pogledu kriju značenja kojima ne treba tumačenje riječima. I onda u takvoj situaciji njen vlasnik obavezno prilazi životinji sa posebnom pažnjom, donese joj hranu i pomiluje je po glavi ili vratu dajući joj do znanja da je, eto, razumio poruku u njenom pogledu. To se, dakle, dešava u svakodnevnom životu, u običnim situacijama, a šta tek reći za situacije koje se ne mogu nazvati običnim, poput poslaničkih mudžiza koje su kod svih Allahovih poslanika bile njihov pratilac i dokaz poslanstva. Poznate su predaje u kojima se spominje da se deva žalila Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, na svog vlasnika koji je mnogo tovari, a slabo hrani, zatim, da je ptica Hudhud razgovarala sa Sulejmanom, a.s., o pitanjima koja se tiču vjere, da je Sulejman, a.s., razumijevao govor mrava i da je čuo jednog mrava kako upozorava ostale mrave da se sklone u svoje nastambe, jer bi ih u suprotnom mogli pogaziti Sulejman i njegova vojska i sl. Allah, dž.š., je Svemoćni i Sveznajući Stvoritelj koji stvara šta hoće i kako hoće, i u Njegovom savršenom stvaranju su pouke za razumom obdarene. U hadisu koji ćemo spomenuti, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, upravo nas obavještava o čudnim, ali istinitim događajima o kojima bismo svakako trebali razmišljati i pouku uzeti. Naime, jedanput se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon sabah-namaza, popeo na minber i prisutnim ashabima rekao: ‘’Dok je jedan čoban na pašnjaku čuvao svoje stado, iznenada je u stado upao vuk, zgrabio jednu ovcu i pobjegao. Čobana je u prvi mah zbunio i iznenadio taj prizor, a onda se pribrao i potrčao za vukom. Nedugo zatim uspio je sustići vuka, koji se, kada je vidio da mu se čoban približio, pobojao da ustvari on ne bude lovina čobanu i da ne zamijeni ulogu sa ovcom, pa je pustio ovcu i pobjegao. Nakon što se malo udaljio, okrenuo se i onda rekao čobanu: ‘’Eto, ti si je sada spasio od mene i oduzeo mi hranu, a ko će je spasiti sutra na Danu divljih zvijeri?!’’ A šta je zapravo Dan divljih zvijeri? To je dan koji spada u domen gajba, za nas nepoznatog i nevidljivog, ali koji će se sigurno desiti u budućnosti, u vrijeme kada se pojavi smutnja i nered na Zemlji, kada će ljudi ostaviti svoju stoku i svoja stada bez pastira i čobana, pa će postati lahak plijen zvijerima koje će ih klati i jesti koliko budu htjele i mogle. Tada će zavladati opći metež na Zemlji, koji će biti u znaku nepravde, zuluma, masovnih ubistava i zločina nad nevinim ljudima i to je ujedno i jedan od predznaka Sudnjega dana. Nakon što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao taj događaj ashabima, učinilo mu se kao da su oni s dozom nevjerice prihvatili tu vijest. Daleko od toga da oni nisu vjerovali u ono što im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio, ali su ostali zapanjeni tom pričom. Zbog toga je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nakon priče o vuku i čobanu, ispričao i drugu priču i rekao: ”Neki čovjek je uzjahao kravu, kao što se jašu konji, magarci i deve, i vrlo loše se odnosio prema njoj, tukao ju je i slabo je hranio. Dok ju je on tako jahao, tukući je da brže ide, ona je okrenula glavu prema njemu i rekla: ‘’Ja nisam stvorena za jahanje, već za mužnju i oranje, i nije ti dozvoljeno da me koristiš za ono za što nisam stvorena.’’ Čovjek se začudio kad je čuo svoju kravu da govori i istog trenutka je skočio s njenih leđa.’’ Nakon što je završio s pričom, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘’Što se tiče ovih događaja, u to vjerujemo ja, Ebu Bekr i Omer.’’ Iako njih dvojica nisu tada bili u mesdžidu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je u ime njih potvrdio njihovo iskreno i čvrsto vjerovanje u Allaha, dž.š., i sve ono što im on kao Allahov poslanik prenese i ispriča. Zato nije čudo što je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra nazvao – Es-Siddik (iskreni), a Omera – El-Faruk (onaj koji jasno razlikuje istinu od neistine). (Buharija, knjiga: Početak stvaranja, poglavlje: Vrijednost Ebu Bekra i Omera)