SAFF

Pristrasnost i slijepo slijeđenje znače vjerovanje koje je lišeno upute

Facebook
Twitter
WhatsApp

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Nakon što je imam Ebu Hamid el-Gazali napisao svoju knjigu Šifaul-galil fi bejaniš-šebehi vel-mehili ve mesaliki et-ta'lili Lijek bolesnom u pojašnjenju dilema, nejasnoća i metoda objašnjavanja, onima koji žele pročitati tu knjigu i okoristiti se njezinim sadržajem postavio je nekoliko uvjeta od kojih su najvažniji ovi: okaniti se svih vidova tvrdoglavosti, fanatičnog i slijepog slijeđenja običaja i osjećaja slasti u običajima koji su se pretvorili u vjeru, a nemaju utemeljenje u vjeri (Objavi).

Ovu veličanstvenu gazalijevsku rečenicu i uvjete koje je spomenuo u njoj trebalo bi primijeniti na svako mišljenje, govor ili stav, i ničije mišljenje i stav ne smiju se odbacivati zbog oholosti i inada, jer je istina iznad svakog čovjeka, bez obzira koliku dozu antipatije, pa i neprijateljstva osjećali prema protivniku i oponentu. Morali bismo poštivati i uvažavati protivničke argumente koji se slažu sa istinom i oni bi se, kao takvi, trebali prihvatiti. Nipošto im se ne bismo trebali suprotstavljati nenaučnim prigovorima i svaki ozbiljan istaživač, islamski učenjak, daija i tragalac za znanjem morao bi izbjegavati svađu i jalovu raspravu, kao što bi trebao razdvojiti postojanost i ustrajnost u određenom mišljenju od svađe i prepirke.

Na ovo je skrenuo pažnju i islamski učenjak Ibn Hazm, rekavši: ”Konzistentnost i ustrajnost koja je proizvod zdravog uvjerenja i ustrajnost koja je proizvod tvrdoglavosti vrlo su slične i teško je napraviti distinkciju i razliku među njima. To može samo znalac koji dobro poznaje istinske moralne kvalitete. A razlika između njih je u tome što ova druga vrsta ustrajnosti podrazumijeva tvrdoglavu ustrajnost na zabludi, ili na nečijem postupku (djelu) koji mu je potpora u onome što čini iako se pokazalo i ispostavilo da je to neispravno, ili se pak nije otkrila ni ispravnost, niti neispravnost tog postupka i stava. Takva vrsta ustrajnosti je pokuđena, a suprotno njoj je nepristrasnost i objektivnost. A što se tiče konzistentnosti i ustrajnosti koja je plod zdravog uvjerenja, ona znači ustrajnost na istini, ili ustrajnost i konzistentnost na onome što dotična osoba vjeruje da je istina ukoliko se nije jasno otkrilo da je to zabluda. Ova ustrajnost ili konzistentnost je pohvalna, a suprotno njoj je kolebljivost i zbunjenost.”

Jedna od stvari na koju je u svojoj knjizi upozorio imam El-Gazali, naglasivši potrebu njenog izbjegavanja, jeste i fanatično slijeđenje određenih običaja, jer običaji imaju snažan utjecaj na ljude tako da ih se, posebno priproste mase, teško oslobođaju, jer su ubijeđeni da su ti običaji zapravo vjera, odnosno nešto što je na stepenu svetosti i što se nipošto ne smije ostaviti.

Koliko je samo ispravnog i istinitog govora odbačeno zbog toga što se suprotstavljao postojećim običajima. Kur'an žestoko kritikuje takav pristup i naziva ga džahilijetskim ili neznabožačkim, te na mnogim mjestima spominje da su Kurejšije, kao i narodi prije njih, svoje odbijanje istine sa kojom su dolazili Allahovi poslanici, opravdavali riječima: ”Mi smo zatekli pretke naše kako ispovijedaju vjeru….” (El-Ahzab, 22.) Mnogi fikhsko-pravni pogledi i stavovi, koji su bili najbliže istini i dokazima iz Kur'ana i Sunneta, odbacivani su i zabranjivani zbog toga što su se suprotstavljali ranije donesenoj fetvi ili pravnoj deciziji (koja je često puta bila iznuđena od strane vladara, čemu smo svjedoci i u naše vrijeme) i preovlađujućem mišljenju iako je istina u suprotnom mišljenju.

Sljedeće na šta je imam El-Gazali upozorio u svojoj knjizi, jeste nužnost osolobađanja od osjećaja uživanja u slijeđenju uobičajenih vjerovanja. Naime, kada čovjek nešto smatra vjerom i kada se to vjerovanje učvrsti u njegovom srcu, on osjeća slast i užitak u tome i teško mu je ostaviti takvo vjerovanje i posvetiti se istraživanju i proučavanju valjanosti takvog uvjerenja i razdvajanju onoga što je utemeljeno na Objavi od onoga što je utemljeno na običaju. Većina ljudi ne voli mijenjati svoja uvjerenja, niti pak, na temelju dokaza, provjeravati ispravnost tih uvjerenja.

Zaključujući tu tačku, imam Gazalija veli: ”Fanatično ustrajavanje u običajima znak je glupavosti, strastvena tvrdoglavost i inad porađaju nered (fesad), tvrdokornost u slijepom slijeđenju znači vjerovanje koje od sebe odbacuje uputu.”

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA