Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Počeci Osmanskog carstva sežu u vrijeme Osmana ibn Ertugrula, vođe plemena Qay, jednog od turkmenskih plemena koja su naselila Anadoliju. Osman ibn Ertugrul rođen je u četvtak, četvrtog džumadel-ula, 656. h.g., odnosno devetog maja 1258. godine.
A to znači da se Osman ibn Ertugrul rodio u godini u kojoj je Bagdad pao u ruke Tatara. Kao da je Allah, dž.š., htio da se utemljitelj novog islamskog carstva rodi na isti dan kad je ubijen posljednji abasijski halifa. U tome se krije lijepo značenje, jer početak snage, vlasti i slave islamskog ummeta je u krajnjoj tački njegove slabosti i stagnacije. To je početak uspona ka slavi i pobjedi, to je Allahova mudrost i volja koja je izvršna i koju ništa ne može spriječiti.
Čini se da je život Osmana ibn Ertugrula bio ispunjen čudima i kerametima. Tako nam, između ostaloga, historijski izvori spominju i priču o njegovom čudnom snu. Naime, Osman je od malih nogu posjećivao svoga šejha i od njega učio islamsku nauku. Jednom prilikom je Osman vidio šejhovu kćerku koja se zvala Mal Hatun koja mu se na prvi pogled svidjela i htio ju je oženiti. Međutim, šejh je odbio da uda svoju kćerku za njega. Osman ibn Ertugrul je mnogo tugovao i nije htio oženiti drugu sve dok na kraju šejh nije pristao da mu dadne kćerku, ali nakon sna koji je Osman usnio i ispričao šejhu.
A sanjao je kao da se mjesec penje uz šejhove grudi dok nije postao pun, a zatim se spustio na grudi Osmana ibn Ertugrula iz kojeg je izniklo ogromno krošnjato stablo čija krošnja je prekrila brda i planine Kavkaza i Balkana, te planinski vijenac Taurus (na zapadu današnje Turske) i Atlas u sjevernoj Africi. Zatim su iz korijena stabla izašle rijeke Tigris, Eufrat, Nil i Dunav, i vidio je da se lišće tog stabla pretvorilo u britke sablje koje je vjetar okretao prema Konstantinopolisu (Carigrad).
Kada je čuo njegov san, šejh je obradovao Osmana ibn Ertugrula tumačenjem sna, rekavši mu da će Osmanovi potomci vladati svijetom.
