SAFF

Šejh Selman el Avde: Ljubav prema Ebu Hanifi je izraz slijeđenja Sunneta

Facebook
Twitter
WhatsApp
avdaa1

Piše: Dr. Selman ibn Fehd el-‘Avde

Prijevod s engleskog: Semir Imamović

Ebu-Hanife je, neosporno, jedan od najvećih učenjaka islama i utemeljitelj jedne od četiri eminentne škole islamskog prava, čija pravna rješenja slijedi stotine miliona muslimana širom svijeta do današnjeg dana.

U ovom članku, želim se osvrnuti na kritike koje su, još davno, izrečene na njegov račun. Neću se osvrtati na klevete i neosnovane optužbe.

Kao i svi drugi veliki imami i učenjaci, Ebu-Hanife je bio predmet raznih intriga, podvala i kleveta. O ovoj činjenici, Abdullah ibn Davud el-Kurejbi je rekao: “Dvije su vrste Ebu-Hanifinih kritičara: prvi, oni koji ga uopće nisu poznavali i drugi, oni koji su mu zavidili zbog njegovih nesumnjivih intelektualnih i umnih kvaliteta. Po mom mišljenju, neznalice su bolja od ove dvije skupine.”

Većina akademske zajednice nije se nikada bavila sitnim optužbama. Na primjer, jednom kada je Ibn ‘Aiša čuo neke ljude, kako u negodovanju govore: “Mi ne želimo ništa prihvatiti od Ebu-Hanife, makar to bio i hadis, on im je rekao: “Da ste ga sreli i upoznali, ne biste tako pričali.” U sličnoj situaciji, Ebu-Muavije Muhammed b. Hazim ed-Darir je rekao: “Ljubav prema Ebu-Hanifi je izraz slijeđenja Sunneta.” Ovo je samo jedna u nizu ljudskih izjava, kojima su istinski učenjaci kroz povjest branili ugled Ebu-Hanife pred klevetama, koje su, nažalost, aktuelizirane i u našem vremenu. Ovakim izjavama učenjaci su kod svojih učenika razvijali svijest o etičkim vrjednostima i pravilnom odnosu prema svojim savremenicima i prethodnicima. Nema mjesta netrpeljivosti i tvrdoglavosti kod onih koji tragaju za znanjem.

Zaista, kada pogledamo u kontekst optužbi koje dolaze ili su od savremenika Ebu Hanife, nalazimo da su one potaknute aktuelnom situacijom, i da su date bez posebnog promišljanja. To su vrste tvrdnji zbog kojih se ljudi kasnije kaju, i one se sigurno ne bi smjele koristiti u kasnijim generacijama, pri pokušaju potkopavanja ugleda velikih učenjaka.

Što se tiče izjava koje Ebu-Hanifu portretiraju kao inovatora (novotara) i heretika, one su nastale u vremenu kada njegovo učenje i metodologija još uvjek nisu bili oblikovani u zasebnu školu (pravac) i kada su postojale realne pretpostavke za krivo razumijevanje i tumačenje njegovih teoloških stavova. Uglavnom su dolazile od mladih i neiskusnih teologa, koji, obično, imaju negativan stav prema svemu sa čime se, po prvi put, susreću. Oni obično, na takve stvari reaguju kao na nešto što proturječi Sunnetu ili predstavlja izravan atak na Božiji zakon. Nakon takve početne reakcije, mišljenja imaju tendenciju da se poslije izbistre i sauriju. To je kao što kaže Allah: ”On spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini. I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima također otpatke, slične onima. – Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu; otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objašnjava primjere.” (Prijevod značenja, Er-Ra'd,17.). Neutemljene izjave o Ebu-Hanifi, pale su u zaborav, a istina o Ebu-Hanifi kao briljatnom muslimanskom učenjaku i velikom geniju ostala je živjeti do današnjih dana, a čemu najbolje svjedoče milioni njegovih sljedbenika na svim krajevima zemaljske kugle. Molimo Allaha da na njega i nas prospe svoj blagoslov, kao što nas Uzvišeni Allah uči da kažemo: ”Oni koji poslije njih dolaze – govore: “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!” (Prijevod značenja, El-Hašr, 10.).

Naučne kritike

Sada ćemo se osvrnuti na naučne kritike, koje su upućene ovom velikom imamu. Te kritike se svode na sljedeće:

1. Da je Ebu-Hanifa favorizirao analogiju (kijasu, slobodno racionalno mišljenje) nad autentičnim hadisom

Najbolji odgovor na ovu kritiku su mnogobrojne zabilježne izjave Ebu-Hanife i njegovih učenika, u kojima oni izražavaju duboko poštovanje prema Poslanikovom hadisu i stavljaju ga ispred kijasa. Na primjer, El-Hasan b. Salih b. Hajj je rekao: “Numan b. Sabit je bio učen, razborit i posjedovao je temeljito znanje. Jednom, ako bi, utvrdio autentičnost Poslanikovog hadisa, sallallahu ‘alejhi ve sellem, on ga ne bi ostavio ni zašta na svijetu.” Poznata je također njegova izjava: “Sve što nam dođe od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sa autentičnim lancem prenosilaca, bezrezervno prihvatamo.” Kasnije je postalo ustaljeno u hanefijskoj pravnoj praksi, da je Kur'an, Sunnet i praksu ashaba stavljao ispred svih ostalih argumenata. Kada se suzdržavao od primjene određenog hadisa, to je bilo zbog pretpostavke da je dotični hadis derogiran nekim drugim ili je lanac prenosilaca bio slabiji od nekog hadisa koji ukazuje na nešto drugo.

2. Da je bio slab u hadiskoj nauci

Percepcija o Ebu-Hanifi kao muhadisu (ekspertu za hadisku nauku) varira u velikoj mjeri: dok ga neki smatraju hadiskim autoritetom, čiju naraciju (prenošenje hadisa) prihvataju bez kolebanja, kao što je slučaj sa nekim vodećim hadiskim stručnjacima, među kojima su Jahja b. Mein, ‘Ali b. El-Medini i Šu'be ibn el-Hadžadž, za druge je on nepovjerljiv prenosilac hadisa i neko čije predaje treba prihvatati s rezervom. Oni su tvrdili da je on napravio puno grešaka i da je njegova naracija neprecizna. Imam Ez-Zehebi daje sljedeće objašnjenje za ovo: ”Ovaj imam više se fokusirao na sadržaj Kur'ana i Sunneta i njihov normativni aspekt nego na precizno utvrđivanje teksta hadisa i lanca prenosilaca. Takav je slučaj svih učenjaka koji su se bavili hadisom a nisu bili eksperti za ovu granu Šerijata. Oni su, generalno, bili slabiji stručnjaci u naraciji (prenošenju hadisa). Ovo je razlog zašto je je jedan broj autoriteta, u lancu prenošenja Kur'ana, ocijenjen kao slab u prenošenju hadisa, poput Hafsa i Kaluna. Isti slučaj je i sa nekim pravnicima poput Ibn Ebi Lejle i Osmana El-Bettija, mnogih asketa poput Ferkada, Es-Subkija i Šekika el-Belhija i mnogih gramatičara. Ovo ne osporava njih kao autoritete, nego, radi se o manjku isprofiliranosti u određenoj nauci (oblasti). Na osnovu njihove reputacije, znamo da su osobe koje ne bi nikada prenijele laž.”

3. Da je zastupao ideju irdžaa (odvajanja djela od vjerovanja)

Uprkos priznanju učenjaka da je Ebu-Hanifa bio veliki učenjak i vrsni poznavalac islamske pravne nauke, da je bio pobožan i nezainteresovan za državne pozicije koje su mu nuđene, mnogi od njih su se kritički osvrnuli na njegov stav o suštini vjerovanja. Jedna od njih je rekao: “Djela neke osobe, prema Ebu-Hanifi, ne ulaze u definiciju pojma “imana” (vjerovanja).” Na toj osnovi, Ebu-Hanifa je identificiran kao ”murdžija”. Međutim, njegov irdža’ je bio blagog (umjerenog) karaktera.

Irdža’, koji doslovno znači “odlaganje” (odvajanje), bio je teološki stav koji je, u svom ekstremnom obliku, značio da grijesi ne mogu naštetiti vjerovanju u bilo kojem smislu. Prema ovom shvatanju loša djela vjernika su, u onosvjetskim posljedicama, kao dobra djela nevjernika. Kao što nevjernici neće imati nikakve koristi od svojih dobrih djela, isto tako vjernici neće imati nikakve štete od loših djela.

Očigledno je da oni koji su se držali ove doktrine, a radi se uglavnom o irelevantnim osobama, ljudska djela nisu smatrali konstitutivnim djelom imana (vjer, vjerovanja). Iako se Ebu-Hanifa u teoretskom smislu slagao s njima, on u suštini odbacuje doktrinu irdža’. Ebu Hanifa je zapravo smatrao da grješnik zaslužuje Allahovu kaznu i da njegova sudbina na Sudnjem danu ovisi isključivo o Božijoj volji. To znači da Ebu Hanifa nije bio zagovornik irdža’, u njegovoj, ispravno shvaćenoj, formi.

Ebu-Hanifa nije jedini učenjak koji je iman definirao onako kako je definirao. Brojni su učenjaci hadisa koji su imali sličan stav, među kojima je bilo i onih na koje su se oslanjali Buharija i Muslim u svojim Sahihima. Ibn ‘Abdul-Berr o ovome kaže: “Ebu-Hanifa je optužen da je bio murdžija. Bilo je i drugih učenjaka koji su dovođeni u vezu sa irdžaom, ali niko od njih nije oklevetan na način na koji je on oklevetan. To je korišteno da izazove sumnju u njegov status (ugled) učenjaka. Zavidjeli su mu i veliki broj optužbi lažno mu je pripisan.”

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA