Piše: Ajatolah Ebul-Fadl el-Burku'i / Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Sedamanaesti ajet
”Da li je do tebe doprla vijest o teškoj nevolji? Kada će neka lica prestrašena biti.” (El-Gašija, 1.-2.) Značenje ovih ajeta je sasvim jasno i u njima se govori o strahotama Sudnjega dana. Međutim, Ali Ibrahim el-Kummi ignorira sve ajete u kojima je Allah objasnio značenje termina ”el-gašije” (teška nevolja – tj. Sudnji dan), pa spominje predaju od izvjesnog Muhameda ibn Sulejmana, a on od svoga oca da je upitao Ebu Abdullaha (Dža'fera es-Sadika) o značenju ajeta: ”Da li je do tebe doprla vijest o teškoj nevolji?”, a on mu je, navodno, odgovorio: ”Nevolju će ljudima prirediti El-Kaim svojom sabljom.” Upitao sam: ”A šta znači: ”Neka lica će prestrašena biti.”” Odgovorio je: ”Potpuno će se predati i pokoriti i neće se moći odbraniti (od El-Kaima)….”
Molimo Allaha da El-Kummiju podari pamet i na ovaj njegov komentar dodajemo: Šiitski imam El-Mehdi, koji će ljudima donijeti i prirediti nevolju svojom sabljom, zapravo je imam kazne i zločina, a ne imam upute i milosti.
Osamnaesti ajet
”I kunem se zvijezdama – koje se skrivaju, koje se kreću i iz vida gube.” (Et-Tekvir, 15.-16.) Svi komentatori Kur'ana (mufesiri) kazali su, oslanjajući se na jezičko značenje, da se Allah u ovim ajetima zaklinje zvijezdama koje se skrivaju i iz vida gube usljed sunčeve svijetlosti. Međutim, šejh Es-Saduk1, koji je bio trgovac vjerom u Komu, prenosi predaju koju pripisuje imamu El-Bakiru da je on rekao: ”Allahove riječi: ”I kunem se zvijezdama – koje se skrivaju, koje se kreću i iz vida gube”, odnose se na imama (El-Mehdija) koji će postati skriven u svome vremenu, 260. godine po Hidžri, zatim će se pojaviti poput blistave zvijezde ili plamtećeg meteora u tamnoj noći, pa ako dočekaš taj trenutak učinit će te sretnim.”
Je li moguće da se Mekelijama, koje tada uopće nisu vjerovale u Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo i koji su Kur'an smatrali sihrom i vradžbinom, Svemogući Allah zaklinje dvanaestim šiitskim imamom kojeg niko nije vidio i za kojeg niko od njih nije čuo?! Osim toga, riječ ”el-dževar” (zvijezde koje se kreću), upotrijebljena je u gornjem ajetu u množini, a šiitski odsutni imam El-Mehdi je, valjda, jedna osoba.
Devetnaesti ajet
”….uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali, onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali.” (El-Bekara, 2.-3.) El-Medžlisi prenosi predaju iz knjige Ikmalud-din autora šejha Es-Saduka, koja se pripisuje imamu Dža'feru es-Sadiku da je on riječ ”gajb” – ”nevidljivi svijet” iz gornjeg ajeta protumačio kao ”Odsutni dokaz” i da su bogobojazni oni koji vjeruju u dolazak imama El-Kaima ili imama El-Mehdija, i pored činjenice da ne postoji mufesir Kur'ana koji je riječ ”gajb” preveo kao ”nevidljivi ili odsutni imam”, jer ta riječ označava ono što je općenito, konstantno i trajno nevidljivo ljudskom oku. Stoga, ako ”gajb” označava ”skrivenog imama”, kad se taj imam pojavi onda više neće biti ”gajb” – odsutan, skriven i nevdiljiv, pa kako će onda bogobojazni vjerovati u ”gajb”? Hoće li tada gornji kur'anski ajet postat ništavan i besmislen?
Dvadeseti ajet
”A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.” (Ez-Zarijat, 22.)
Značenje ajeta je samo po sebi jasno, ali šejh Et-Tusi bilježi predaju u svom djelu ”El-Gajbetu” od skupine nepoznatih i slabih prenosilaca hadisa, da je Ibn Abbas, r.a., rekao: ”Allahove riječi: ”A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava” odnose se na pojavu ili izlazak El-Mehdija (hurudžul-Mehdi).”
Ja kažem: Zar je Abdullah ibn Abbas bio tolika neznalica u pogledu poznavanja Kur'ana i arapskog jezika, ili je pak ova predaja još jedna u nizu šiitskih laži? Nema sumnje da je i ova predaja šiitska izmišljotina i da je u osnovi apokrifna.
Dvadeset i prvi ajet
”Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati – Allah, zaista, sve može.” (El-Bekara, 148.)
Komentirajući ovaj ajet, šejh Et-Tusi spominje (ponavlja) predaju koja se lažno pripisuje Ibn Abbasu da je on, tumačeći ovaj ajet, rekao: ”To znači da će Allah sakupiti El-Kaima i sve njegove sljedbenike u jednom danu.”
Ovdje ćemo postaviti pitanje onima koji vjeruju u ove šiitske izmišljene predaje: Da li je bilo ikakvog spomena i traga o postojanju El-Kaima i njegove skupine kada je objavljen ovaj ajet i zar je moguće da neko može vjerovati u ove izmišljotine?!
Dvadeset i drugi ajet
”Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ćete vi otpasti od svoje vjere, zato se ne bojte njih – već se bojte Mene.” (El-Ma'ida, 3.) Ovaj ajet je podrška i snaženje vjernika na putu islama i ulijevanje sigurnosti da ih nevjernici neće moći poraziti i uništiti. Međutim, El-Ajjaši2, koji je bio prenosilac šiitskih hadisa, u tefsiru ovoga ajeta navodi predaju u čijem nizu prenosilaca je i Amr ibn Šimr koji je slab prenosilac kod šiitskih učenjaka, da se riječ ”danas” iz gornjeg ajeta odnosi na: ”Dan kada će se pojaviti El-Kaim i kada će pripadnici porodice Benu Umejje izgubiti svaku nadu i strepiti za svoje živote, jer su bili nevjernici i strepit će od članova Poslanikove, s.a.v.s., porodice.”
Zar nije bilo nikoga da kaže ovim neukim šiitskim prenosiocima hadisa da je porodica Benu Ummeje umrla hiljade godina prije pojave El-Kaima. Osim toga, riječ ”el-jevm” – ”dan” ili ”danas”, ponavlja se tri puta u ovom ajetu i nijednom ne upućuje na imama El-Mehdija.
Dvadeset i drugi ajet
”A kada se u Rog puhne – bit će to naporan dan.” (El-Muddessir, 8.-9.) Ovaj ajet, po konsenzusu islamskih učenjaka, govori o Sudnjem danu. Međutim, En-Nu'mani3 prenosi u svojoj knjizi El-Gajbetu predaju od nepoznatog prenosioca po imenu Muhamed ibn Hassan, a on od jednog šiitskog fanatika da je imam Dža'fer es-Sadik upitan za značenje ovih ajeta, pa je rekao: ”Iz naše loze je skriveni imam, pa kada Allah bude htio da se on pojavi u njegovom srcu će se ukazati jedna tačka i on će se tada pojaviti po Allahvoj zapovijedi.”
I ovaj šiitski prenosilac je zaboravio da je sura El-Muddessir mekanska i da u to vrijeme stanovnici Mekke, odnosno mušrici, nisu vjerovali ni u Sudnji dan, a kamoli da vjeruju u nekakvog El-Kaima, pa je li onda moguće da su ovi ajeti objavljeni kako bi ih ubijedili u pojavu šiitskog El-Mehdija?!
Dvadeset i treći ajet
”A grješnici će se po biljezima svojim poznati, pa će za kike i noge ščepani biti.” (Er-Rahman, 41.) Ako pogledamo u kontekst ajeta prije ovoga: ”A kad se nebo razdvoji i kao ucvrkan zejtin rumeno postane.” (Er-Rahman, 37.), kao i kontekst ajeta poslije njega: “Evo, to je Džehennem koji su grješnici poricali!” (Er-Rahman, 43.), bit će nam jasno da se svi ovi ajeti odnose na Sudnji dan. Međutim, En-Nu'mani u svojoj knjizi El-Gajbetu prenosi predaju od prenosilaca sumnjive vjere u čijem nizu prenosilaca je i Ebu Besir koji prenosi da je Ebu Abdullah (imam Dža'fer es-Sadik) u komentaru ovog ajeta, rekao: ”Ajet je objavljen povodom El-Kaima koji će ih (Benu Umejje) prepoznati po biljezima na njihovim licima, pa će ih on i njegovi sljedbenici udarati sabljama.” Zar ovo nije izigravanje sa Allahovim ajetima i šta će ovi lažovi reći Allahu, sutra na Sudnjem danu, u vezi ovih laži i izmišljotina?
Dvadeset i četvrti ajet
”I Mi ćemo učiniti da blažu kaznu iskuse, prije one najveće, ne bi li se pokajali.” (Es-Sedžda, 21.) Ovaj ajet govori o nevjernicima i grješnicima što potvrđuje i ajet prije njega: ”A one koji nisu vjerovali čeka vatra u kojoj će prebivati.” (Es-Sedžda, 20.) Međutim, El-Keradžikijj4, u svojoj knjizi Kenzul-fevaid, prenosi predaju od nepoznatog prenosioca po imenu Dža'fer ibn Amr ibn Salim, a on od drugog nepoznatog prenosioca po imenu Muhamed ibn Husein ibn Adžlan od šiitskog fanatika koji je pitao imama Es-Sadika o ovom ajetu, pa mu je odgovorio: ”Blaža kazna je enormno poskupljenje cijena, a velika kazna je El-Mehdi sa sabljom.”
Ovdje moramo postaviti pitanje: Da li je šiitski imam El-Mehdi, imam kazne ili imam milosti? Osim toga, Allah, dž.š., je na mnogim mjestima u Kur'anu objasnio šta znači sintagma ”velika kazna”. Tako u Kur'anu dolazi: ”Allah je dao da osjete poniženje u životu na ovome svijetu, a patnja na drugome svijetu bit će, zaista, još gora – kad bi oni samo znali!” (Ez-Zumer, 26.) Zatim: ”A onoga koji glavu okreće i neće da vjeruje, njega će Allah najvećom mukom mučiti.” (El-Gašija, 23.-24.) Iz ovih ajeta se jasno zaključuje da se ”velika kazna” odnosi na Ahiret i ahiretsku kaznu u Džehennemu.
Dvadeset i peti ajet
”Ali kad takvi dožive da se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja će saznati ko je u gorem položaju i ko ima pobornika manje.” (Merjem, 75.) Ovaj ajet je mekanski i on je, ako pogledamo njegov kontekst, kao i kontekst ajeta prije njega: ”Kad su im se Naši jasni ajeti kazivali, onda su oni koji nisu vjerovali govorili onima koji su vjerovali: ‘Ili smo mi ili vi u boljem položaju i ko ima više pobornika?'” (Merjem, 73.), usmjeren na mušrike Mekke koji su se hvalisali da su oni bolji od vjernika, te da su jači i brojniji, pa im je Allah odgovorio da će oni na Sudnjem danu saznati ko je jak, a ko slab. Međutim, El-Medžlisi prenosi iz djela El-Kafi predaju od pokvarenjaka Alije ibn Ebi Hamze el-Betainija u kojoj dolazi: ”Allahove riječi: ”Ali kad takvi dožive da se opomene ostvare”, znače pojavu El-Kaima i toga dana će nevjernici saznati šta će ih snaći od Allaha preko El-Mehdija. I na to upućuju Allahove riječi: ”Zbilja će saznati ko je u gorem položaju i ko ima pobornika manje.”
Ja kažem: Iz ovakve predaje i ovakvog komentara gornjih ajeta, zaključuje se da će mušrici Mekke živjeti dug život, sve do pojave El-Kaima i onda će saznati ko je u gorem položaju i ko ima manje pobornika, i dobit će zasluženu kaznu zbog toga što su se rugali vjernicima. Uistinu su šiitski prenosioci izmišljali sve što im je na um palo i onda svoje izmišljotine i laži pripisivali imamima, kao što je učinio spomenuti pokvarenjak Ebu Hamza el-Betaini koji je imamu El-Bakiru pripisao predaju u kojoj je on, tumačeći ajet: ”I oni koji u onaj svijet budu vjerovali.” (El-Me'aridž, 26.), navodno, rekao: ”Tj. oni koji budu vjerovali u pojavu El-Kaima.”
Fusnote:
- On je Muhamed ibn Ali ibn Husein el-Bābevejh el-Kummi, poznat kao šejh Es-Saduk (306.-381. h.g.). Jedan je od najvećih šiitskih autoriteta (el-merdž'i), a njegovo djelo Men la jahduruhul-fekih jedno je od četiri glavna šiitska djela iz oblasti hadisa. Osim ovog, temeljna hadiska djela kod duodecimalnih šiija su: El-Kafi od Kulejnija, Et-Tehzibul-ahkam od Et-Tusija i El-Istibsar, također od Et-Tusija. Komentar na spomenuto djelo šejha Es-Saduka, napisao je El-Medžlisi pod nazivom Revdatul-muttekin fi šerh men la jahduruhul-fekih i taj komentar ima 14 tomova.
- Njegovo puno ime je Ebu Nadr Muhamed ibn Mes'ud ibn Ajjaš et-Temimi el-Kufi es-Semerkandi i ubraja se među najveće šiitske autoritete i učenjake u hadisu i tefsiru. Bio je savremenik El-Kulejnija. Živio je na kraju trećeg i početkom četvrtog hižretskog stoljeća. Iako ga šiitski autoriteti smtaraju pouzdanim prenosiocem hadisa, većina prenosilaca od kojih je on preuzimao predaje su nepouzdani. O tome svjedoči i izjava šiitskog autoriteta En-Nedžašija koji je rekao: ”El-Ajjaši je mnogo prenosio od slabih i nepouzdanih prenosilaca.” (Ridžalu en-Nedžaši, str. 247. ) Slično je o njemu rekao i šiitski učenjak El-Hulli u djelu Hulasatul-akval.
- Njegovo puno ime je Ebu Abdullah Muhamed ibn Ibrahim ibn Dža'fer en-Nu'mani, poznat kao Ibn Zejneb. Šiitski muhadis i učenjak iz prve polovine četvrtog hidžretskog stoljeća. Bio je El-Kulejnijev učenik. Jedno od njegovih najpoznatijih djela je El-Gajbetu koje je napisao u Halepu, i tefsirko djelo Et-Tefsir en-Nu'mani.
- On je Ebul-Feth Muhamed ibn Ali ibn Osman el-Keradžikijj. Jedan od učenika šiitskih autoriteta El-Mufida i Et-Tusija. Umro je 449. h.g. Najpoznatije njegovo djelo je Kenzul-fevaid.
