Piše: Ajatolah Ebul-Fadl el-Burku'i
Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kad je riječ o šiitskom imamu Mehdiju, mi ćemo se u ovoj knjizi prije svega upoznati sa prenosiocima (ravijama) predaja o Mehdiju, koristeći se ocjenom valjanosti i pravednosti tih prenosilaca, koju su o njima izrekli šiitski učenjaci i poznavaoci naučne discipline o prenosiocima hadisa (ar. ‘ilmur-ridžal). Pa ako uz određenog prenosioca stavimo kvalifikaciju ”medžhūlul-hal” (anonimni slučaj), to znači da su šiitski eksperti iz te naučne oblasti za dotičnog prenosioca kazali da je ”medžhūl”, odnosno nepoznat ili anoniman. U hadiskoj terminologiji izraz ”medžhūl” označava prenosioca hadisa o kojem niko od učenjaka ništa ne zna, ni o njegovom islamu i imanu, ni o njegovoj pravednosti (objektivnosti) i preciznosti (tj. o temeljnim uvjetima za svakog prenosioca hadisa da bi se njegova predaja prihvatila).
Ako uz određenog prenosioca kažemo da je ”muhmel” – ”zanemaren”, onda to znači da učenjaci duodecimalnog šiizma nisu spomenuli njegovo ime i da su ga potpuno zanemarili i nisu ga uopće spomenuli u djelima o prenosiocima hadisa.
Ako smo za određenog prenosioca kazali da je ”daif” – ”slab”, to znači da su šiitski učenjaci, poput šejha Et-Tusija, el-Māmekanija, El-Hullija, En-Nedžašija i drugih, tog prenosioca smatrali slabim i nepouzdanim, svejedno da li uzrok njegove nepouzdanosti bilo zastranjivanje u vjeri ili moralna iskvarenost. Pošto knjiga Biharul-envar, od imama El-Medžlisija, sadrži sve predaje o imamu Mehdiju i iz drugih djela, odlučili smo da prostudiramo i naučno ocijenimo tri toma (51., 52. i 53.) ovog djela koji su posvećeni toj tematici.
Izmišljotine o svjostvima imama Mehdija
Na prvoj stranici 51. toma, El-Medžlisi, veli: ”Dvanaesti imam je svjetlo svih svjetlosti (Nurul-envar).” Ja na to odgovaram: ”Opis Mehdija ovim svojstvom je najobičnija laž i filozofsko naklapanje. Takvi učenjaci su svojim ograničenim umovima shvatili kao da je Allah stvorio samo prvi um ili svjetlo svih svjetlosti, dok u isto vrijeme Allah, dž.š., u Kur'anu veli: ”Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo” (El-Insan, 2.) Svi ljudi, čak i Allahovi poslanici, stvoreni su od sperme, a ne od svjetlosti.
Na toj istoj stranici, El-Medžlisi, za imama Mehdija, veli: ”Halifa Milostivog, autoritet i dokaz u vjeri (el-Hudždže) sin Hasanov – (Halifetur-Rahmani El-Hudždže ibn Hasan).” El-Medžlisi tvrdi da je ta odsutna osoba Allahov halifa, a znamo da Allah nije nikad odsutan, da je vječno živ i ne umire, niti odlazi na neko mjesto na izvjesno vrijeme pa da mu je potreban halifa ili opunomočenik (zamjenik). A što se tiče ajeta u kojem je Allah objavio: ”A kada Gospodar tvoj reče melekima: ‘Ja ću na Zemlji namjesnika (halifu) postaviti!'” (El-Bekara, 30.), meleki su razumjeli da će Allah stvoriti namjesnika, halifu koji će zamijeniti i naslijediti u namjesništvu stvorenja koja su ranije sijala smutnju i prolijevala krv na Zemlji, pa su zbog toga upitali: “Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati?” (El-Bekare, 30.) Inače, nemoguće je zamisliti da onaj ko je Allahov halifa i namjesnik, čini nered i prolijeva krv na Zemlji.
Stoga, poštovani čitaoče, pogledaj kako se u ovom El-Medžlisijevom djelu nižu izmišljotine i legende d samog početka, čak i u uvodu knjige.
Naravno, trebamo znati da su svi ljudi, svejedno bili oni dobri ili loši, vjernici ili nevjernici, halife i namjesnici (nasljednici), ali ne Allahovi, već onih ljudi koji su bili prije njih. Ljudi u svakom stoljeću i vremenu imaju halife i nasljednike prijašnjih generacija i oni od svojih prethodnika nasljeđuju zemlju, kulturu, vlast i ostala dobra. Prema tome, svi mi smo, na osnovu ovoga značenja, namjesnici i nasljednici, na šta aludira i ajet: ”On čini da se smjenjujete na Zemlji (halaife fil-erdi); ko ne bude vjerovao, nevjerovanje njegovo je na njegovu štetu.” (Fatir, 39.) Kada bi čovjek bio Allahov halifa i namjesnik, onda bi bilo nemoguće da bude nevjernik. Dakle, Allah je sve ljude nazvao ”el-halaif” – ”nasljednici”, u smislu da svaka nova generacija nasljeđuje onu prethodnu, baš kao što je isti termin upotrijebljen za dan i noć, kao što je u ajetu: ”On čini da se noć i dan smjenjuju (hilfeten)”. (El-Furkan, 62.)
Predaje o godini rođenja šiitskog Mehdija
U 51. tomu djela Biharul-envar, naći ćemo niz predaja koje proturječe jedna drugoj, kao i to da su datum i godina rođenja šiitskog Mehdija nepoznati. Jer, El-Medžlisi na četvrtoj strani 51. toma svoje knjige, veli: ”Rođen je 256. godine po Hidžri”, ali na strani broj 2 istog toma tvrdi da je rođen 255. h.g. Zatim, na 23. stranici kaže: ”Mehdi je rođen 258. h.g., dok na 25. stranici tvrdi da je rođen 257. h.g., a na 16. stranici tvrdi da je šiitski Mehdi rođen 254. h.g. Na osnovu svih ovih predaja jasno je da je godina njegovog rođenja nepoznata.
Što se tiče datuma njegovog rođenja, El-Medžlisi na 2. stranici navodi predaju u kojoj dolazi da je šiitski Mehdi rođen 15. ša'bana, dok na 23. stranici navodi predaju da je Mehdi rođen 23. ramazana, a na 24. stranici tvrdi da je rođen 9. rebiul-evvela. Zatim, El-Medžlisi na 19. stranici spominje predaju od Mehdijeve tetke po ocu, Hakime, koja je rekla da je Mehdi rođen polovicom mjeseca ramazana. Međutim, na 15. stranici spominje se da je Mehdi rođen 8. ša'bana, a na 16. stranici spominje se da je rođen u petak navečer u mjesecu ramazanu. Zatim, na 19. stranici, spominje se predaja od Mehdijeve tetke Hakime da je dječak, čim se rodio, izgovorio šehadet i proučio nekoliko ajeta iz Kur'ana, što je u suprotnosti sa ajetom: ”Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.” (En-Nahl, 78.) Tome treba dodati i činjenicu da ni sām Muhammed, s.a.v.s., kojem je objavljen Kur'an, ništa iz Kur'ana nije znao do svoje četrdeste godine, pa kako onda da to dijete kao njegov potomak (ako je uopće i postojalo) poznaje Kur'an od samog rođenja.
Predaja broj 14, od Hakime, ima također različite verzije, jer El-Medžlisi u svom djelu na drugom mjestu veli da Hakima nije uopće vidjela to dijete. Prenosilac predaje broj 14 je nepoznata osoba (medžhul) koja se spominje po imenu Muhammed ibn Ibrahim el-Kufi. Pogledajte kako su prenosiocu ove lažne predaje dali muslimansko ime kako bi se doimala ubjedljivo.
Nije poznato ko je majka šiitskog Mehdija
Na 2. stranici prenosi se od Ebul-Hasana da se Mehdijeva majka zvala Nardžis. Međutim, na 5. stranici navodi se predaja u kojoj se spominje da se Mehdijeva majka zvala Sukajla i da je umrla za života svoga muža, imama Hasana el-Askerija (jedanaestog šiitskog imama). Zatim, na 7. stranici navodi se predaja u kojoj se spominje da se njegova majka zvala Melika bint Jošua, a na 15. stranici navodi se predaja u kojoj dolazi da se njegova majka zvala Rejhana. U drugim predajama se spominje da joj je bilo ime Susan, dok se na 23. stranici spominje da joj je bilo ime Hakima, na 24. stranici navodi se da se zvala Hamta, a na 28. stranici navodi se da se zvala Merjem bint Zejd el-Alevijje.
Što se pak tiče prenosilaca (ravija) predaja ili hadisa u kojima se spominju sva spomenuta imena majke šiitskog dvanaestog imama, ili imama Mehdija, evo šta su o njima rekli šiitski učenjaci i eksperti u naučnoj disciplini poznavanja prenosilaca hadisa (‘ilmur-ridžal).
Za prvu predaju šiitski učenjaci kažu da uopće nema niza (sened) prenosilaca. U drugoj predaji dolazi: ”Obavijestili su me neki naši ljudi (pristalice)”, bez ikakvog objašnjenja ko su ti ljudi i iz kojeg su mjesta bili. Jesu li bili pravedni i pouzdani, ili su bili veliki grješnici? Bilo kako bilo, oni su, na osnovu ocjene šiitskih učenjaka, u cijelosti nepoznati prenosioci.
Treću predaju prenosi Husein ibn Rizkillah i on je zanemaren prenosilac čije ime se uopće ne spominje u knjigama šiitskih prenosilaca hadisa (kutubur-ridžal), tako da ne znamo je li on stvarno postojao ili nije, da li je bio vjernik ili nevjernik, pravedan ili nepravedan, istinoljubiv i pouzdan ili lažac? U predaji dolazi: ”Prenosi se od Muse ibn Muhammeda ibn Kasima ibn Hamze ibn Muse ibn Dža'fera”, a i on je također, – prema šiitskim knjigama o prenosiocima – nepoznat. Tako da imamo predaju koju nepoznat prenosi od nepoznatog o imamu koji je kod šiija El-Hudždže, najveći autoritet i dokaz vjere.
To je što se tiče prenosilaca, a što se pak tiče samog teksta (metn) spomenutih predaja, spominje se da je Hakima bint imam el-Dževad, rekla: ”Prisustvovala sam rođenju imama Mehdija, upoznala sam ga i vidjela.” Međutim, El-Medžlisi spominje predaju na 364. stranici djela Biharul-envar, od iste te Hakime, da je ona upitana da li je vidjela novorođenog sina imama Hasana el-Askerija, a ona je odgovorila: ”Nisam ga vidjela, već sam čula za njega.”
Što se tiče četvrte predaje, njen prenosilac je Husein ibn Muhammed ibn Amir, i on je, po ocjeni šiitskih učenjaka, nepoznat prenosilac i ne zna se kojem vjerskom pravcu je pripadao.
Prenosilac pete predaje je Ali ibn Muhammed. I on je također kod šiitskih učenjaka nepoznat prenosilac, a ime dijeli sa još nekoliko osoba.
Prenosilac šeste predaje je Husein ibn Ali en-Nejsaburi, za kojeg šiitski učenjaci kažu: ”Ne postoji prenosilac sa takvim imenom.” Dakle, on uopće ne postoji!!
E upravo taj nepostojeći prenosilac prenosi od Nesima i Marije, oboje su, također, nepoznati prenosioci.
Ta dva nepoznata prenosioca rekli su da je dječak (tj. Mehdi) kad se rodio kihnuo i tom prilikom sebe je priznao i proglasio (najavio) kao ”Hudždžetullah” – ”Allahov dokaz”.
Zašto se niko nije našao da upita tu dvojicu nepoznatih prenosilaca šiitskih hadisa: zar Allah jedini ne određuje i ne proglašava nekoga Svojim dokazom, tj. poslanikom, imamom i vjerskim autoritetom?! Ili pak svako novorođeno dijete može sebe proglasiti dokazom i imamom? Kur'an potvrđuje da nema ”El-Hudždžeta” nakon Allahovih poslanika, i ta potvrda obuhvata sve ljude, bili djeca ili odrasli, bili imami (vođe) ili oni koji slijede imame.
Sedmu predaju prenosi Ibrahim ibn Muhammed, koji je nepoznat i dijeli ime sa skupinom drugih ljudi. On prenosi od Nesima, sluge Ebu Muhammeda, za kojeg niko od šiitskih učenjaka ne zna ko je on. Ovaj Nesim prenosi i osmu predaju. U nizu devete predaje nalazi se Ishak ibn Rijah el-Basri, koji je zanemaren i nepoznat, kako dolazi u šiitskim knjigama o prenosiocima hadisa. Desetu predaju prenosi Madžilavejh od Ebu Alija el-Hajzeranija, koji je potpuno nepoznat, a on od služavke kojoj se ne zna ni ime, niti bilo šta o njoj i njenom životu.
Doista, čovjek treba da se čudi i zapita: koji to dokaz u vjeri (el-hudždže ili imam), koji to temelj ili ogranak vjere, može biti potvrđen ovakvim predajama koje prenose potpuno nepoznati prenosioci od drugih nepoznatih prenosioca?!
