Ono što je, na određen način, poražavajuće jeste činjenica, da su ovdašnji pojedinci citirali navedenu izjavu ministra Ostojića, kao neki dokaz ispravnosti, već odavno izlizane, teze o neadekvatnosti krajiškog Univerziteta, koji više od jedne decenije prkosi onima koji bi željeli da ga ugase ili potisnu u drugi plan, tako što bi potencirali osnivanja privatnih univerziteta za koje se zna kako posluju i kakav kvalitet obrazovanja nude. Ali nije ovo prvi put da Univerzitet u Bihaću trpi napade i degradacije, te da se dovodi u pitanje kvaliteta i standard obrazovanja koje pruža ova visokoobrazovna ustanova.
Piše: Fahrudin Vojić
Kada je prije dvije sedmice ministar zdravstva Republike Hrvatske, gospodin Ranko Ostojić, prilikom gostovanja u popularnoj emisiji Hrvatske radio televizije „Nedjeljom u 2“ – koju uređuje i vodi Slobodan Stanković, na pitanje o priznavanju diploma hrvatskim studenticama koje su studij Visoke Zdravstvene škole pohađale na Univerzitetu u Bihaću – odgovorio kako se radi o vikend edukaciji koja nije ista kao nešto što se radi cijeli dan ili cijeli tjedan, uz to dodavši kako Hrvati moraju cijeniti svoju struku i svoje Sveučiliste – nije ni slutio da će takva njegova nesuvisla izjava povrijediti mnoge i prouzrokovati buru negodovanja, posebice kod Hrvatica koje su utrošile tri godine mukotrpnog truda i dolazaka u Bihać, kako bi proširili svoje znanje i stekli diplomu visokog obrazovanja, a koje su mu odgovorili protupitanjima na ministrovoj zvaničnoj fejsbuk stranici.
Orkestrirani napadi iznutra
Ono što je, na određen način, poražavajuće jeste činjenica, da su ovdašnji pojedinci citirali navedenu izjavu ministra Ostojića, kao neki dokaz ispravnosti, već odavno izlizane, teze o neadekvatnosti krajiškog Univerziteta, koji više od jedne decenije prkosi onima koji bi željeli da ga ugase ili potisnu u drugi plan, tako što bi potencirali osnivanja privatnih univerziteta za koje se zna kako posluju i kakav kvalitet obrazovanja nude. Ali nije ovo prvi put da Univerzitet u Bihaću trpi napade i degradacije, te da se dovodi u pitanje kvaliteta i standard obrazovanja koje pruža ova visokoobrazovna ustanova. U zadnjih nekoliko godina, napadi na ovaj Univerzitet su se umnožili, kao i tvrdnje da je ova ustanova korumpirana i da znanje stečeno na ovom Univerzitetu nema nikakvu vrijednost. Posebno su interesantne teze pojedinaca, kako Vlada Unsko-sanskog kantona treba otpočeti pripremu terena za otvoranje privatnih visokoobrazovnih ustanova, koje bi navodno trebale da poluče puno bolje rezultate od Univerziteta u Bihaću, i koje ne bi iziskivale finansiranje sa budžeta ovog Kantona, koji je ionako slab i nestabilan, te kao takav „nedovoljan“ za finansiranje ove ustanove. Također su zanimljive ideje nekih prethodnih predlagača, koji su u javnosti plasirali ideju ukidanja ovog Univerziteta i pripajanja ovdašnjih fakulteta Univerzitetu u Banja Luci. Uzevši u obzir sve te medijske i parlamentarne egzibicije, koje su se odvijale u proteklih nekoliko godina, teško se oteti dojmu da iza ovakvih deplasiranih i tendencioznih izjava, u određenoj mjeri, ne stoji antibošnjačka politika, koja pokušava da ovaj dio Bosne i Hercegovine, politički asimilira i učini ovisnim u ekonomsko-obrzovnom smislu…
