Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kaže se da ako zrno pšenice ne padne i ne ”umre”, ono će ostati samo, a ako padne i ”umre”, pa bude ukopano, donijet će mnogo novih zrna.
Da li umire onaj koji prezire smrt?
Hoće li šehid koji je dao život za ummet, umrijeti nakon dugog sna?
Nema ljudi u ovom trenutku koji iskorištavaju smrt kao što je to slučaj sa istinski slobodnim ljudima u Gazi. Smrt rastužuje ljude, osim ovih neustrašivih mladića, oni jedini rastužuju smrt.
Danas, u ponosnoj Gazi, snage palestinskog otpora utjelovljuju i predstavljaju muslimana u njegovom izvornom obliku. Predstavljaju ga, u kontekstu smrti, kao buntovni broj koji se ne može slomiti, niti pokoriti, a smrt na Allahovom putu je zapravo ono što otvara vrata života pred ummetom.
U našoj vjeri smrt nije ni uništenje ni kazna, već rođenje. To je buđenje iz sna ovog svijeta u stvarnost Ahireta. Smrt dobrih ljudi, iskrenih vjernika i šehida je poput putovanja na prelijepo ostrvo i raskošni cvijetni vrt u kojem se održava počasna svečanost.
A smrt zločinaca, silnika i tlačitelja sliči na dan u kojem se dešava njihovo ”hapšenje” od strane strogih i snažnih ”vojnika”: ”Koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Et-Tahrim, 6.)
Muslimanka Gaze će sresti svoga muža i ispričat će mu mnoge detalje iz okupirane Gaze i koliko je bio gorak i bolan rastanak s njim nakon što je poginuo, a on će joj reći kako je pak s druge strane to bio divan dan i da bi volio da joj je mogao ispričati šta je vidio i zbog čega je nasmijan napustio ovaj svijet, te da za njih nema straha niti se trebaju žalostiti.
A mladiću koji je preselio kao šehid dok je cionističkom okupatoru držao lekcije o hrabrosti, istinskoj muškosti i viteštvu, njegova majka će mu, kada se sretnu, reći da nije bila ni slaba ni kukavica, i da nije očajavala, već je bila sretna i zadovoljna zbog njegovog šehadeta na Allahovom putu.
A što se tiče učiteljice koju je mnogo bolilo i žalostilo prazno sjedište njezinog voljenog učenika, jer je njegovom pogibijom od cionističke granate izgubila njegov osmijeh, svojeglavost i nestašluke, ona će se iznenaditi kada joj bude rečeno: ”Ovaj lijepi dječak danas se zauzimao za tebe, pa uđi s njim u Džennet.”
Mi smo ummet koji svoje mrtve ne šalje u nepoznat i čudan svijet, već ćemo, ako Bog da, postojani i sigurni na Dan proživljenja, reći: “Vi ste ostali, prema Allahovoj odredbi, sve do Dana oživljenja – a ovo je Dan oživljenja, samo što vi niste znali.” (Er-Rum, 56.)
