Piše: Halid Sa’d Nedžar
Preveo i prilagodio: Semir Imamović
Nemoć/slabost je nesposobnost činjenja, uz postojanje volje, a lijenost je apsolutno odsustvo volje. Svaka ljudska aktivnost/djelo spoj je volje i moći/sposobnosti. Voljom se štitimo od lijenosti, a voljom i sposobnošću od nemoći/slabosti. Lijen i nesposoban čovjek je beskoristan sebi i drugima. Lijenost upropaštava prilike, koje je, kasnije, teško nadoknaditi, i spriječava ljude u ostvarenju želja i ambicija. Lijenošću se gomilaju obaveze i stimuliše nemoć.
Iz sjemena „kad bi“, raste stablo „možda“, a na stablu „možda“, uspijevaju plodovi „propast“ i „kajanje“. Rekao je imam Ragib, Allah mu se smilovao: „Ko se preda lijenosti i nemaru, ostaće bez ljudskosti, a bez ljudskosti nema ni života. Lijen i nemaran čovjek je hodajući mrtvac.“ Ko naginje lijenosti i komociji, ostaće bez komocije.
Rečeno je: „Ako ne želiš da se umoriš, onda se umori jednom, kako se ne bi više umarao.“ Također je rečeno: „Čuvaj se lijenosti i nezadovoljstva/ozlojeđenosti, jer ako budeš lijen, nećeš moći izvršiti obaveze, a ako budeš nezadovoljan/ozlojeđen, nećeš se moći strpiti na istini.“
Allah, dželle šanuhu, je ukorio one koji su zbog lijenosti izostali iz boja: „O vjernici, zašto ste neki oklijevali kada vam je bilo rečeno: ”Krenite u borbu na Allahovu putu!”, kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na ovome svijetu od onoga svijeta? A uživanje na ovome svijetu, prema onome na onome svijetu, nije ništa. Ako ne budete u boj išli, On će vas na nesnosne muke staviti i drugim će vas narodom zamijeniti, a vi Mu nećete nimalo nauditi. A Allah sve može.“ (Et-Tevbe, 38-39)
Štaviše, Allah, dželle šanuhu, je lijenost ubrojao u svojstva munafika (licemjera). Kaže Uzvišeni: „O vjernici, budite oprezni i nastupajte ili u četama ili odjednom svi. Među vama ima i takvih koji će sigurno oklijevati i koji će, ako doživite poraz, reći: ”Sam Allah mi je milost Svoju ukazao što s njima nisam bio!” (En-Nisa, 71-72)
Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ovu dovu: „Allahumme ini e‘ūzu bike minel-hemmi vel-hazeni vel-‘adžzi vel-keseli vel-buhli vel-džubni ve dal‘i-d-dejni ve galebetir-ridažli“/u prijevodu: „Gospodaru moj utječem ti se od brige i tuge, nemoći i lijenosti, škrtosti i straha, tereta duga i ljudske dominacije (prevlasti).“ (Muttefekun alejhi)
U komentaru ovog hadisa, poznati islamski učenjak Ibn Kajjim kaže: „Oštroumnost (inteligencija) je poduzimanje uzroka za koje je Allah, dželle šanuhu, vezao korisne posljedice na ovom i budućem svijetu, i ona otvara vrata svakog dobra. Nasuprot tome je nemoć, koja otvara vrata „šejtanskom djelovanju“. Onaj ko se prepusti nemoći, ne uradi ono što je korisno za njega, i zadovolji se lažnom nadom i riječima „kada bi bilo tako i tako“, „kada bi uradio to i to“, otvorio je vrata šejtanu, a šejtan najlakše ulazi na vrata nemoći i lijenosti, i zato se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uticao Allahu, dželle šanuhu, od jednog i drugog. Lijenost i nemoć su vrata svakog zla, i uzrok su brige, tuge, straha, škrtosti, duga i prevlasti ljudi. Izvor svih ovih negativnosti upravo leži u nemoći i lijenosti, a njihov vjesnik je riječ „lev“ („kad bi“), za koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao „da otvara vrata šejtanskom djelovanju.“ Čovjek koji živi u lažnim nadama je najnemoćniji i najneuspješniji čovjek. Lažna nada je kapital propalih ljudi, a nemoć je ključ svakog zla. U osnovi svih grijeha je nemoć/slabost, jer grješnik je nemoćan da uradi bilo šta što će ga približiti pokornosti Allahu i što će ga udaljiti od grijeha, i ispriječiti se između njega i grijeha, i zbog toga i upada u grijehe. Ovaj plemeniti hadis sublimirao je, na jednom mjestu, osnove zla, njegove ogranke, uzroke, rezultate, prilaze i izvore. Spomenuo je osam svojstava, i podijelio ih u parove. Prvi par čine briga i tuga („utječem ti se od brige i tuge“), drugi, nemoć i lijenost, treći, škrtost i strah i četvrti, teret duga i ljudska dominacija (prevlast). Između svaka dva svojstva postoji direktna ili indirektna veza. Uzmimo za primjer brigu i tugu. Ljudsko srce konstantno je izloženo napadima brige i tuge, zbog onoga što je bilo (tuga) ili onoga što bi moglo biti (briga), a i jedno i drugo je odraz nemoći, jer se prošlost ne može odagnati (popraviti) tugom, nego zadovoljstvom, zahvalom, strpljenjem, vjerovanjem u Božije određenje i riječima: „Allah je tako odredio i On radi šta hoće“, a budućnosti se ne može suprostaviti brigom, nego, ili manevrisanjem, ako postoji takva mogućnost, ili adekvatnom pripremom, korištenjem njenog oružja, i sklanjanjem u tvrđavu Božije jednoće (tevhid), oslonca na Allaha (tevekkul), potpune predanosti (istislam) i zadovoljstva Njime kao Jedinim Gopodarom (rida) u svakoj situaciji, a ne samo u onome što volimo. Briga i tuga ne donose čovjeku nikakvu korist, nego naprotiv štetu i zlo. One slabe odlučnost, iscrpljuju srce, sprečavaju čovjeka u činjenju onoga što će mu korstiti na ovom i budućem svijetu, ometaju ga na putu ka Allahu i vraćaju unazad, onemogućavaju i zaustavljaju u sticanju znanja koje mu je neophodno za siguran hod ka Allahu. One su ogroman teret na leđima „putnika“.“
Stav medicine
Jedno medicinsko istraživanje koje je, prije nekoliko godina, provedeno u Honkongu, pokazalo je da je fizička neaktivnost/lijenost češći uzročnik smrti od duhana. Prema ovom istraživanju, kojeg je objavila novina South ChinaMorningPost (izdanje 24. juli 2004.), u Honkongu je 1998. godine, više od 6400 osoba, starijih od 35 godina, umrlo od posljedica fizičke neaktivnosti, dok je njih 5270 umrlo od posljedica konzumiraja duhana. Profesor LamTai-Hing, šef Odjela za socijalnu medicinu na Univerzitetu Hongkong, koji je rukovodio istraživanjem, u izjavi za spomenutu novinu, naveo je da je, u sklopu istraživanja, provedena anketa o fizičkoj aktivnosti umrlih u toj godini, u periodu koji je prethodio smrti, kojom je obuhvaćeno više od 24079 smrtnih slučajeva, i da je ta anketa pokazala da se 20% (6450) svih smrtnih slučajeva, registrovanih te godine u Hongkongu, može dovesti u direktnu vezu sa fizičkom neaktivnošću, dok se 5270 slučajeva (za 1200 manje) može vezati za konzumiranje duhana. (http://www.scmp.com/article/464083/life-inactivity-more-deadly-smoking)
Ovuda je put
– Pomanjakanje volje i slabljenje duhovne/mentalne snage, u određenim životnim situacijama, prirodna je stvar, i svima nama je, s vremena na vrijeme, potrebno nešto što će obnoviti našu volju, podići pažnju, vratiti samopouzdanje i udahnuti nadu u bolje sutra, a sve to naći ćemo u istinskom osloncu na Allaha, dželle šanuhu, ravnoteži između ideja i prakse i interaktivnom radu sa onima koji dijele naše brige i interesovanja.
– Svaki čovjek ima svoj vlastiti mehanizam samokontrole/samoupravljanja. Pokušaj, u sebi, izgraditi mehanizam kojim ćeš pobijediti nemoć i s kojim ćeš uspješno savladati barijere apatije i sasijeći lijenost u njenom korijenu. Ukoliko to postigneš, blago se tebi!
– Potraži uvjerljive ciljeve/ambicije i na njima gradi svoj život. Puno je uzroka lijenosti/nemoći/slabosti, ali je svakako najvažniji nedostatak volje za uspjehom, postignućima i rezultatima. Ako ne postoji ni jedan cilj/ambicija koji privlači tvoju pažnju, teško ćeš se pomaketi s mrtve tačke i pobijediti lijenost.
– Početak rješenja je u „malom početku“, koji znači da, od mnoštva poslova i obaveza, odabereš onaj najmanji/najlakši i uradiš ga u roku kojeg ćeš sam odrediti (recimo dva sata), zatim uzmeš drugi, veći/teži od prvog, zatim treći, veći/teži od drugog i tako dok ne uradiš sve poslove. Ne potcjenjuj nijedan posao, bez obzira koliko bio mal i lahak. Nakon toga, osjetićeš da se tvoj život polahko sređuje a vrijeme organizuje. Kada se navikneš na ovaj sistem, više nećeš gledati na nagomilane obaveze kroz prizmu: „šta mi koriste dva sata sa svim ovim obavezama“. Istina je da ništa nećeš moći ostvariti, iskoristiti ni jednu jedinu minutu života, dok, prije toga, ne urediš svoj život, a cjelovito uređenje počinje „malim početkom“ i „malim uređenjem“ (uređenjem jednog segmenta).
– Ko je rekao da u životu mora biti samo ono što volimo? I da li ćemo, ako jednog dana osjetimo teškoću u obavljanju sabah-namaza, ostaviti sabah-namaz, ili ćemo dati sve od sebe da izvršimo propisano, nekad iz ljubavi, a nekad zato što moramo?
– Izoštren osjećaj, samopropitivanje i praćenje životnih tokova, u ovom kontekstu, je hvale vrijedan trud, i donijet će konkretne rezultate.
– Korenje sudbine i kuknjava je stari metod/argument kojeg, vrlo vješto, koriste lijenčine, zato je važno da kod sebe izgradiš sistem koji će ti pomoći da se odupreš lijenosti i svemu što joj vodi.
– Sljedeći izgovori se nikako ne bi smjeli naći u tvom vokabularu:
1. Moje vrijeme je prošlo.
2. Pokušao sam, ali nije uspjelo.
3. Sad je kasno za to.
4. Nemam sreće/sreća nikada nije na mojoj strani.
5. Nemam ja šta tražiti tamo.
Umjesto toga reci: „Sve dok je duša u tijelu, ima vremena za rad i djelovanje“.
