Gostujući u emisiji na TV kanalu ”Iqra”, poznati egipatski geolog, akademik i daija, Zaglul en-Nedždžar, ispričao je zanimljivu i nadasve dirljivu priču o primanju islama španskog doktora Kondija. Šejh Nedždžar je ispričao sljedeće: ”Dok sam boravio u Saudijskoj Arabiji posjetio me je prijatelj i rekao mi da je jedan španski doktor primio islam te da je došao obaviti umru u Mekki, pa bi volio da se vidi i porazgovara sa mnom. Naravno, odmah sam pristao i sreo sam se sa doktorom Kondijem u hotelu u kojem sam odsjeo. Nakon upoznavanja on mi je kroz suze ispričao svoj put u islam. Na početku mi je rekao: ”O Arapi, zašto ste nas ostavili, zašto ste nas zapostavili? Mi smo bili kapija islama prema Zapadu. Da nas niste napustili i zapostavili mi bismo to i danas bili.” Zatim je kazao: ”Moje izvorno prezime je Kindi, a ne Kondi. Ja sam potomak muslimana, onih koji su u vrijeme inkvizicije nasilno pokršteni. U našoj kući i danas postoje tragovi islama iako smo rođeni i odrasli u kršćanskoj porodici. Na zidovima u kući postoje ispisane riječi i rečenice na arapskom jeziku, a niko od nas ne zna niti jedne riječi arapskog jezika. U našoj kući je postojala serdžada iako je niko nije upotrebljavao niti je znao njenu svrhu. I mnogi drugi islamski običaji koji su se stoljećima zadržali u nekim španskim porodicama.” Pitao sam ga kako je primio islam, a on je kroz suze ispričao: ”Ja imam privatnu ordinaciju. Imam kćerku čija je majka umrla kada je bila mala. Ponovo sam se oženio ali sam sav život posvetio svojoj kćerki. Upisao sam je u posebnu školu i nakon što je završila osnovnu i srednju školu, upisala je medicinu, jer sam želio da bude uz mene i da radi u mojoj ordinaciji. Da bi joj što više olakšao i pomogao kupio sam joj auto ‘Alfa Romeo’. Međutim, jednog dana kada se vraćala kući imala je udes i poginula je. Njena smrt me je strašno pogodila, beskrajno sam bio tužan zbog gubitka kćerke. Često sam je sanjao i mislio sam da je to zbog prevelike tuge za njom. Međutim, kćerka mi se u snu obraćala riječima koje prije nisam čuo od nje. Govorila mi je: ‘Oče, ti živiš u zabludi. Ne poznaješ pravi put. Moraš se upoznati sa istinskim monoteistima i posjetiti zemlju u kojoj oni žive.’ Pošto nisam mogao shvatiti njene riječi i nisam znao o čemu govori, otišao sam do njene sobe i zavirio u njene knjige. I začudio sam se kad sam u njenoj biblioteci ugledao mnoštvo knjiga o islamu. Kasnije sam potražio njene kolegice sa fakulteta i pitao ih o tome, a one su mi rekle da je ona bila primila islam i da je umrla kao muslimanka. Nakon toga sam počeo sanjati Ka'bu i ljude koji oko nje obilaze. Nisam imao pojma o čemu se radi dok nisam vidio sliku Ka'be u knjigama moje kćerke. Imao sam prijatelja u Saudijskoj Arabiji, nazvao sam ga i rekao mu da želim posjetiti Mekku. On mi je rekao da ne mogu posjetiti Mekku kao turista, a posebno jer nisam musliman. Rekao sam mu da sam primio islam i da želim posjetiti Mekku. Međutim, za to mi je trebala saudijska viza koju sam uspio dobiti preko nekih prijatelja nakon što sam objasnio da sam primio islam. I konačno sam došao u Mekku. Objasnili su mi kako ću obući ihrame i šta treba učiti i izgovarati prilikom tavafa te smo otišli u harem Ka'be. Kada sam ugledao Ka'bu zagrcnuo sam se od plača i pao sam u nesvijest. Nakon što sam se osvijestio, pitali su me šta mi se desilo, a ja sam im odgovorio: ‘To je ona Ka'ba koju sam vidio u snu, a ne ona koju sam vidio u knjigama svoje kćerke. Upravo sam je ovakvu sanjao.”’
