Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Abasijski halifa Ebu Dža'fer el-Mensur rekao je svom sinu El-Mehdiju: ”Sine, znaj da stanje vladara (halife) ne može popraviti ništa osim bogobojaznost, stanje podanika ne može popraviti ništa osim pravda, najpreči da oproste su oni ljudi koji imaju najviše moći da kazne, najveća neznalica je onaj ko čini zulum onome ko je nižeg ranga od njega. Sine moj, produži trajanje blagodati zahvalnošću Allahu, moć oprostom, pokornost jedinstvom, pobjedu poniznošću i samilošću prema ljudima.” (El-Bidaje ven-nihaje, X/126.)
Spominje se da je imam Ebu Hanife vidio jednog dječaka kako se igra u blatu, pa mu je rekao: ”Dječače, pazi se da ne padneš u blato!” Dječak mu je odgovorio: ”Šejh, pazi se ti da ne padneš, jer ako ‘alim padne, past će i ostali muslimani.” (Hašijetu Ibn Abidin, I/67.)
Kada je Hadžadž ibn Jusuf podigao grad Vasit, došao mu je Džami’ el-Muharibi i rekao: ”Sagradio si grad u državi koja nije tvoja, a nasljedit će ga djeca koja nisu tvoja.” Hadžadž mu se požalio na loše ponašanje i nepokornost Iračana, pa mu je rekao: ”Što se njih tiče, da te vole oni bi ti se i pokoravali, ali znaj da te ne mrze i ne preziru zbog tvog porijekla, niti zbog tvoje vlasti, niti zbog toga što si ti Hadžadž ibn Jusuf, već zamijeni ono što ih udaljava od tebe onim što će ih približiti tebi, pokaži oprost i samilost prema onima koji su ti potčinjeni, pa ćeš to isto dobiti i od onih kojima si ti potčinjen. Nakon prijetnje nek’ uslijedi obećanje i davanje nade, a nakon kazne nek’ uslijedi nagrada.”
Hadžadž mu je rekao: ”Ja mislim da Iračane ne može ništa natjerati na pokornost meni, osim sablje.”
Džami’ je odgovorio: ”Kada se sudare dvije sablje, onda je izbor nemoguć.”
Hadžadž je rekao: ”Tada izbor pripada Allahu, tj. tada je sve u Allahovoj ruci.”
Džami’ el-Muharibi je odgovorio: ”Jest, ali ti ne znaš kome će tada Allah dati pobjedu.”
Hadžadž je na to rekao: ”Dođe mi da ti iščupam jezik i da te njime udarim po licu.”
Džami’ mu je odgovorio: ”Kad ti kažemo istinu u lice, rasrdimo te, a kad te varamo, rasrdimo Allaha. Nama je vladareva srdžba lakša od Allahove srdžbe.”
”U pravu si”, rekao je Hadžadž i zašutio. (Ibn Abdu Rabbeh, ‘Ikdul-ferid, IV/25.)
Prenosi se da je halifa Ebu Džafer el-Mensur došao da obavi hadž, pa je rekao svojoj gardi: ”Morate mi dovesti Sufjana es-Sevrija da razgovaram sa njim.” Doveli su mu imama Sufjana es-Sevrija po noći, pa ga je Ebu Džafer el-Mensur upitao: ”Šta te sprječava da dođeš kod nas, pa da nas posavjetuješ?” Sufjan ga je upitao: ”Vođo pravovjernih, koliko si novca podijelio kao sadaku na svom putu na hadž?”
Ebu Džafer el-Mensur, odgovorio je: ”Ne znam, ja imam svoje povjerenike koji to rade.”
Sufjan es-Sevri, rekao je: ”Teško tebi, kakvu ćeš ispriku imati sutra pred Allahom kada te bude pitao o tome? Za razliku od tebe, Omer ibn Hatab je to znao, i kad je upitao svoga slugu, dok su putovali na hadž: ‘Koliko si podijelio kao sadaku iz našeg imetka?’, odgovorio mu je: ‘Udijelio sam osamnaest zlatnika.’
Vođo pravovjernih, teško tebi, oštetio si državnu blagajnu koja pripada muslimanima, a znaš za hadis koji prenosi Ibn Mes'ud u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Možda će onaj koji bude raspolagao imetkom, koji pripada Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., onako kako on hoće, sutra gorjeti u vatri.’
Tada je jedan halifin savjetnik rekao: ”Zar se time dočekuje halifa?”
Na to mu je Sufjan es-Sevri rekao: ”Šuti! Zar ne znaš da je Haman (faraonov savjetnik) uništio faraona (upropastio njegov dunjaluk i Ahiret) i da je faraon uništio Hamana.” (Ebu Bekr Et-Tartuši, Siradžul-muluk)
Prenosi se da je Ibn Semak ušao kod halife Haruna er-Rešida, koji je u tom trenutku pio vodu, pa mu je Ibn Semak rekao: ”Vođo pravojvernih, tako ti Allaha, reci mi, kada bi ti bio uskraćen taj gutljaj vode u stanju velike žeđi, koliko bi dao za njega?” Harun er-Rešid je odgovorio: ”Dao bih pola carstva.” Zatim je Ibn Semak upitao: ”A kada bi ti, nakon pijenja vode, stala mokraća i ne bi mogao obaviti malu nuždu, koliko bi dao da se oslobodiš mokraće?” Harun er-Rešid je odgovorio: ”Dao bih cijelo carstvo.” Tada mu je Ibn Semak rekao: ”Vođo pravovjernih, zar se vrijedi boriti i natjecati za carstvo koje ne vrijedi ni gutljaj vode?!” (Ibn ‘Imad el-Hanbeli, Šezaretuz-zeheb fi ahbari min zeheb, (I/336),
