Što je čovjek pokorniji Allahu, sve je veće njegovo dostojanstvo, ugled i čast

326

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, objavio je: ”O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.” (Fatir, 15.) Naša potreba za Allahom, za Njegovom pomoći, uputom i oprostom grijeha je konstantna, jer čovjek ne može ni prst pomjeriti bez Allahove pomoći. Tu potrebu najbolje osjećaju iskreni vjernici i pokorni Allahovi robovi, prije svih, Allahovi poslanici.

Stoga, razmislimo dobro o riječima Jusufa, a.s.: ”Gospodaru moj” – zavapi on – “draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju. I ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati.” (Jusuf, 33.)

Jusuf, a.s., bio je na najvećem stepenu čednosti, na najvećem stepenu odlučnosti i volje, ali i pored toga, on to nije smatrao ličnom vrlinom i zaslugom, već darom od Allaha.

Onaj ko je istinski spoznao Allaha, on svoje znanje, svoja dobra djela, svoju odlučnost i moralnost ne pripisuje sebi, već to vidi kao neizmjerne blagodati i darove od Allaha na kojima Mu neprestano zahvaljuje.

Da li se onda potreba za Allahom i bogatstvo (vlast) međusobno isključuju?

Nikako! Čovjek može biti najbogatiji, a da istovremeno bude i na najvećem stepenu potrebe za Allahom, i što se više povećava njegova potreba za Allahom, Allah mu povećava bogatstvo i sve druge blagodati.

Promotrimo riječi Sulejmana, a.s., koji je rekao: “Gospodaru moj” – rekao je – “oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti, uistinu, bogato daruješ!” (Sad, 34.)

Sulejman, a.s., je bio najbogatiji čovjek na svijetu. Posjedovao je vlast, moć i bogatstvo kakvo nikada niko nije i neće posjedovati, ali i pored toga, on potvrđuje svoju stalnu potrebu za Allahom, za Njegovom pomoći i oprostom, jer zna da su sve blagodati od Allaha.

Obraćajući se Svom posljednjem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s., Uzvišeni Allah je objavio: ”Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio, i siromah si bio, pa te je imućnim učinio.” (Ed-Duha, 6.-8.)

Idolopoklonik (mušrik) je ugledao dolinu punu ovaca, pa je upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Čije je ovo stado što je ispunilo dolinu?” ”Tvoje”, odgovorio mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s. Idolopoklonik je rekao: ”Zar se ti ismijavaš sa mnom?” ”Ne, to je tvoje stado”, rekao mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s. Tada je idolopoklonik rekao: ”Ja svjedočim da si ti Allahov Poslanik, ti daješ toliko da se čovjek nakon toga ne treba plašiti siromaštva.”

Zemljom nije hodao čovjek koji je osjećao veću potrebu za Allahom od Muhammeda, s.a.v.s., i koji je bio ponizniji i pokorniji Allahu od njega, ali isto tako, u cijeloj ljudskoj povijesti ne postoji ponosniji, ugledniji i Allahu draži čovjek od Muhammeda, s.a.v.s.

Pogledajte taj zadivljujući odnos: što si ponizniji i pokorniji Allahu, što više osjećaš strah od Allaha i ljubav prema Njemu, Allah te sve više uzdiže na najviše stepene dostojanstva, časti i ugleda. A dovoljno je časti i ugleda Muhammedu, s.a.v.s., u tome što se Uzvišeni Allah, Stvoritelj i Gospodar svih svjetova, u Kur'anu zaklinje Muhammedovim, s.a.v.s., životom, kao što dolazi u ajetu: ”A života Mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali.” (El-Hidžr, 72.)