Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Poznati ashab Suhejb, r.a., prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedne prilike ispričao sljedeću priču: U davna vremena živio je jedan kralj koji je imao svog vračara. Kada je vračar ostario, rekao je kralju: ”Ja sam ostario, pa bi bilo dobro da mi nađeš dječaka da ga poučim sihru i vračanju.” Kralj je poslušao savjet i poslao mu je jednog dječaka da ga poučava. Međutim, dječak je na putu do vračara sreo jednog pobožnog učenjaka, kod kojeg je malo zastao, i čuo od njega govor koji ga je zadivio i koji ga se veoma dojmio. Zbog toga je on uvijek svraćao kod učenjaka kad god bi odlazio vračaru, a kada bi došao kod vračara, on ga je tukao zbog toga što je kasnio. Dječak se požalio učenjaku, a on mu je rekao: ”Kada se pobojiš vračara, reci mu da te je porodica zadržala, a kada se, zbog kašnjenja, pobojiš porodice, reci im da te zadržao vračar.” Tako je dječak redovno činio sve dok jednog dana na putu do vračara nije sreo ogromnu životinju koja se ispriječila da ljudi ne mogu prolaziti. U tom trenutku dječak je sam sebi rekao: ”Danas ću saznati ko je bolji – pobožni učenjak ili vračar.”
Ko je bolji – vračar ili pobožni učenjak?
Uzeo je kamen i rekao: ”Allahu moj, ako je učenjak draži Tebi od vračara, onda usmrti ovu životinju kako bi ljudi mogli prolaziti!” Zatim je bacio kamen i životinja je na licu mjesta umrla. Nakon toga svratio je kod učenjaka i obavijestio ga šta mu se dogodilo i šta je učinio sa životinjom. Učenjak mu je tada rekao: ”Dječače, ti si danas bolji od mene. Dostigao si visok stepen i sigurno ćeš biti stavljen na kušnju, zato kada doživiš iskušenja nemoj nikome kazivati za mene. Od tog dana dječak je, Allahovom voljom, iscjeljivao slijepe i gubave i liječio je svijet od različitih bolesti. Za njega je, između ostalih, čuo i kraljev savjetnik koji je bio slijep, te je otišao dječaku sa bogatim poklonima i rekao mu: ”Ovi skupocjeni pokloni pripadaju tebi ako me uspiješ izliječiti.” Dječak mu je odgovorio: ”Prije svega treba da znaš da ja nikoga ne liječim, već Allah, pa ako povjeruješ u Uzvišenog Allaha, uputit ću dovu i Allah će te izliječiti.” Kraljev savjetnik je povjerovao u Allaha i istog trenutka bio je izliječen. Nakon toga se vratio kralju i po običaju sjeo pored njega. Kad je kralj primijetio da on vidi, upitao ga je: ”Ko ti je vratio vid?” Odgovorio je: ”Moj Gospodar!” Kralj ga je onda upitao: ”A zar ti imaš drugog gospodara osim mene?” Njegov savjetnik je odgovorio: ”Moj i tvoj Gospodar je Allah!” Nakon toga kralj ga je mučio sve dok mu nije otkrio dječaka.
Ja ne liječim, nego Uzvišeni Allah liječi
Naredio je da mu dovedu dječaka, i kada je dječak izašao pred kralja, rekao mu je kralj: ”Dječače, ti si se usavršio u vračanju i sihru. Ti liječiš slijepe i gubave i liječiš mnoge druge bolesti.” Dječak mu reče: ”Ja ne liječim nikoga, nego Uzvišeni Allah liječi.” Zatim je vladar i njega izložio mučenju sve dok nije otkrio pobožnjaka koji ga je podučavao vjeri. Nakon toga je i pobožnjak doveden pred vladara, koji mu je rekao: ”Napusti svoju vjeru!” Pošto je učenjak to odbio, kralj je naredio da mu donesu željeznu pilu i on je željeznom pilom, počevši od glave, raspilio njegovo tijelo na dva dijela. Onda je doveden kraljev savjetnik, i kralj mu je rekao: ”Napusti svoju vjeru!” On je odbio kao i pobožni učenjak, pa je kralj i njemu raspilio tijelo na dva dijela i tako su obojica umrli mučeničkom smrću. A zatim je došao red na dječaka. Vladar je i njemu naredio da napusti vjeru i on je odbio. Nakon toga kralj je naredio jednoj grupi svojih vojnika da ga odnesu na jedno brdo i da na brdu traže od njega da se odrekne svoje vjere, pa ako pristane, dobro je, a ako ponovo odbije, da ga bace sa vrha brda u provaliju. Kad su se ispeli na vrh brda, dječak je uputio dovu: ”Moj Allahu, spasi me i zaštiti od ovih ljudi čime hoćeš!” U tom trenutku brdo se pod njima zatreslo i svi su propali u provaliju, a dječak se vratio kralju. Čudeći se njegovom povratku, kralj ga je upitao: ”Šta su vojnici uradili s tobom?” Dječak je odgovorio: ”Allah me je zaštitio od njih.” Kralj ga je zatim predao drugoj skupini vojnika i rekao im: ”Ukrcajte se s njim u lađu i tražite od njega da se odrekne svoje vjere, pa ako prihvati, dobro je, a ako odbije, bacite ga u more.” Kada su se ukrcali u lađu, dječak je ponovo uputio dovu: ”Allahu moj, zaštiti me od ovih ljudi čime hoćeš.” U tom trenutku lađa se zaljuljala i kraljevi vojnici bili su potopljeni, a dječak se ponovo vratio kralju. Opet ga je vladar upitao: ”Šta su moji ljudi uradili s tobom?” Dječak je rekao: ”Allah me je zaštitio od njih.” A zatim se obratio kralju riječima: ”Ti mene ne možeš ubiti sve dok ne uradiš ono što ću ti ja narediti.” Vladar je upitao: ”A šta je to?” Dječak je rekao: ”Okupi narod u jednu prostranu dolinu, a zatim mene razapni na stablo, potom uzmi strijelu iz mog tobolca i stavi je na tetivu, a onda reci: ”U ime Allaha, Gospodara ovog mladića”, zatim odapni strijelu na mene i sigurno ćeš me ubiti.” Kralj je tako i učinio, okupio je narod, uzeo je strijelu, izgovorio riječi ”u ime Allaha, Gospodara ovog mladića”, zatim odapeo strijelu koja ga je pogodila u sljepoočnicu. Dječak je stavio ruku na sljepoočnicu i umro. Kad su to vidjeli okupljeni ljudi, povikali su: ”Vjerujemo u Allaha, Gospodara dječakova!” Zatim su otišli kralju i rekli mu: ”Eto vidiš, snašlo te je ono čega si se bojao, narod je povjerovao u Allaha.” Nakon toga kralj je naredio da se iskopaju rovovi pored puta i da se napune vatrom, a onda je rekao: ”Ko ne odustane od svoje vjere bacite ga u vatru!” Tako su i učinili. Kada je na red došla jedna žena vjernica, zastala je na trenutak bojeći se da ne padne u vatru sa svojom bebom. U tom trenutku dijete je progovorilo i reklo: ”Strpi se, majko, zaista si ti na istini.” (Muslim)
