Svaka tevba, svako iskreno pokajanje je islam iznova

302

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Poslije mnogo godina inada i suprotstavljanja Istini, konačno je srce Amra ibn Asa, radijallahu anhu, ugledalo svjetlo islama, pa je napustio Mekku i krenuo za Medinu da pred Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, izgovori šehadet i primi islam. Na tom putovanju sreo je Halida ibn Velida, radijallahu anhu, koji je sa istom namjerom pošao u Medinu. Oštroumni i mudri Kurejšija, Amr ibn As, i komandant njihove konjice, Halid ibn Velid, primit će islam u istom danu. O, divne li vjere, koja osvaja srca prije nego gradove, koja zavlada srcima prije nego zidinama i utvrđenjima!

A kada je Amr ibn As došao u džamiju u Medini, rekao je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ”Pruži ruku da ti dam zakletvu na vjernost!”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pružio je svoju mubarek desnicu, a onda je Amr povukao svoju ruku. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: ”Šta je s tobom, Amre?”

Amr je odgovorio: ”Želim postaviti uvjet?”

”O kakvom uvjetu je riječ?”, upitao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Amr je rekao: ”Želim da mi bude oprošteno ono što sam činio prije.”

Tada mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Zar nisi znao da islam briše ono što je bilo prije njega!?”

Svaka tevba, svako iskreno pokajanje je islam iznova. Stoga, bježite Allahu i ne uveličavajte svoj grijeh bez obzira kakav on bio. Nema grijeha većeg od širka ili politeizma. Blud, krađa i uzimanje kamata, sve su to manji grijesi od širka, i ako idolopoklonik (politeista) napusti svoju idolatriju i politeizam i svim srcem se vrati Allahu, On će mu oprostiti sve grijehe koje je prije činio. Pa, kako onda da Milostivi Allah ne oprosti onome ko je u osnovi musliman, makoliko njegovi grijesi u njegovim očima bili veliki, nakon što se iskreno pokaje.  Jer, bez obzira koliko su grijesi ljudi veliki, Allahov oprost i magfiret je mnogo veći od njihovih grijeha.

Tri su uvjeta za pokajanje: Prvo je trenutno napuštanje grijeha, a drugo je kajanje i odlučnost da se neće vraćati na grijeh. Međutim, čak ako se čovjek, zbog svoje slabosti, vrati određenom grijehu, dužan je obnoviti tevbu i pokajanje.

S tim u vezi, moram reći da mi je posebno k srcu prirastao hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je rekao: ” Ne postoji ni jedan vjernik a da nije vezan za neki grijeh koji s vremena na vrijeme učini, ili  grijeh koji ne napušta sve dok ne napusti ovaj svijet. Vjernik je na ovome svijetu izložen iskušenjima i smutnjama, i kada učini grijeh on se pokaje, a kada bude opomenut njemu opomena bude od koristi.” (Et-Taberani u El-Kebiru (11810, 12457.) i u El-Evsatu (5884); El-Kada'i, Musned El-Šihab (809); El-Bejheki, Šu'abul-iman (7124). Šejh Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim)

Što se tiče trećeg uvjeta, to je vraćanje oduzetih prava ljudima ako je grijeh bio u vidu bespravnog uzimanja tuđeg imetka, uzurpiranja zemljišta ili nepravde prilikom podjele nasljedstva, i slično.

I ako pogriješiš hiljadu puta u toku dana, pokaj se Allahu hiljadu puta, jer šejtan ne želi ništa više od toga da te baci u očaj u pogledu Allahove milosti. Zato, ne očajavaj i nikada ne gubi nadu u Allahovu milost i oprost.