SAFF

Tajanstvena mjesta spomenuta u Kur'anu: Niniva – grad Junusa, a.s.

Facebook
Twitter
WhatsApp

Piše: Nezir Halilović

Skoro svi mufessiri slažu se da je “Allah Junusa, a.s., poslao stanovnicima drevne Ninive u području Mosula, gdje ih je pozivao Uzvišenom Allahu, ali su ga oni u laž ugonili i bili uporni u nevjerstvu. Kada se ovakav odnos prema njemu oduljio, on ih je napustio prijeteći im da će ih zadesiti kazna za tri dana”. (Ibn Kesir, Kazivanja o vjerovjesnicima, str. 308.)

Mjesto kojem nema ravnog

Drevni grad Niniva (drevni naziv Ninua) nalazio se u starom carstvu Asirije. Osnovan je negdje u neolitskom dobu oko 6000 godina prije nove ere i smatra se prvim osnovanim gradom toga vremena. Grad se nalazio na području sjevernog Iraka u samoj blizini današnjeg Mosula i bio je glavni grad Asirijske imperije. Grad je svoj vrhunac doživio u  periodu između 705. i 612. god. p.n.e. Ostaci tog drevnog grada i danas postoje u obliku dva duga brijega razvalina sa ostacima gradskih zidina ukupne dužine oko 12 km. Jedan brijeg naziva se Kujundžik, a drugi Nebi Junus. Grad je bio nastanjen sve do 1500. god. nove ere. Niniva je bila glavni centar svih puteva za prelazak preko Tigrisa. Asirski vladar Sennacherib (705.-681. god. p.n.e.) odmah je po dolasku na prijestolje iz Kalaha (Calah), danas poznatog kao Nimrud, prebacio prijestolnicu u Ninivu. Bilo je to zlatno doba toga grada koji je tada bio izuzetno blještav i prostran grad, zauzimao je oko 730 hektara zemljišta, sa masivnim gradskim zidinama, velikim bulevarima, trgovima, baščama i parkovima, uređenim vodovodom i kanalizacijom, pitku vodu su doveli u grad vodovodom dugim 50 km, i u njemu se nalazilo jedinstveno uređeno mjesto sastavljeno od 80 soba i poznato kao “Mjesto kome nema ravnog” (Palace Without a Rival ). Padom grada u ruke Babilonaca, 612. god. p.n.e., Asirska imperija doživjela je svoj kraj, nakon čega grad više nikada neće doživjeti ulogu i značaj koji je do tada imao.

Uzvišeni Allah na nekoliko mjesta u Kur'anu govori nam o Svome poslaniku Junusu, a.s.: I Junus je bio poslanik. I on pobježe na jednu lađu prepunu i baci kocku i kocka na njega pade, i riba ga proguta, a bio je zaslužio prekor, i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni, i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan, i učinismo da iznad njega izraste vriježa jedne tikve. I poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više, i oni povjerovaše, i njima dadosmo da do roka određenog požive. (Es-Saffat, 139.-148.)

Ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga i ne budi kao Zunnun koji je u ogorčenju zavapio. I da ga nije stigla Allahova milost, na pusto mjesto bi izbačen bio i prijekor bi zaslužio, ali, Gospodar njegov ga je odabrao i učinio ga jednim od onih koji su dobri. (El-Kalem, 48.-50.)

Poslanik u Ninivi

Kazivanje o Junusu, a.s., uglavnom je poznato. Njega je Uzvišeni Allah poslao u grad da poziva svoje sugrađane u islam, međutim, i pored svog njegovog truda oni mu se nikako nisu htjeli odazvati. Kada je nakon godina i godina rada i zalaganja situacija došla do tog nivoa da niko nije htio primiti islam i kada je Junus, a.s., dobio najavu da će njegov narod biti uništen, on je prije Allahove dozvole napustio svoj grad.

Ibn Mes'ud, Mudžahid, Se'id ibn Džubejr, Katade i drugi kažu: “Kada ih je napustio i uvjerili su se da će ih snaći kazna, Allah im je u srca usadio pokajanje, pa su se kajali zbog svoga odnosa prema vjerovjesniku. Obukli su isposničku odjeću i razdvojili svako mladunče od njegove majke, a zatim su se skrušeno i ponizno molili Uzvišenom Allahu da im oprosti. Dok su molili, svi su plakali: ljudi, žene, sinovi, kćerke i majke, a mladunčad su rikala, krave i telad su mukali, a ovce i janjad su blejali. Bio je to veličanstven i jeziv prizor. Zbog svega ovog Uzvišeni Allah je Svojom snagom i moći, milošću i samilošću, otklonio od ranije zasluženu kaznu koja se već bila nadvila iznad njihovih glava poput mračne i teške noći.” Upravo o tome Uzvišeni Allah nas obavještva: Zašto nije bilo ni jednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u životu na ovom svijetu otklonili i život mu još izvjesno vrijeme produžili? (Junus, 98.) Dakle, cijeli narod, svi stanovnici su povjerovali u Silnog Gospodara svjetova. Svi učenjaci se slažu da ih je sigurno bilo stotinu hiljada, jer se to jasno navodi u kur'anskom ajetu: I poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i više, a koliko tačno je to više, ulema je zauzela nekoliko stavova. Mekhul kaže da je to deset hiljada. Tirmizi bilježi hadis koji prenosi Ubejj ibn Ka'b da je upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o tome, pa mu je odgovorio: “Bilo ih je dvadeset hiljada preko tog broja.” Od Ibn Abbasa se navodi nekoliko predaja o tome i u njima se navodi da ih je bilo sto trideset, sto trideset i nekoliko hiljada, te sto četrdeset i nekoliko hiljada. Se'id ibn Džubejr kaže da ih je tada u Ninivi bilo sto sedamdeset hiljada, a Allah najbolje zna. Nakon što je kazna otklonjena od njih, kako se navodi, oni su krenuli u poragu za svojim poslanikom na sve strane svijeta, ali ga nikako nisu mogli naći, šta mislite zašto…

Put Junusa, a.s.

Kada je Junus, a.s., ljutit napustio svoj narod, ukrcao se u jednu lađu na na moru, koja je, kad su se s njom otisnuli na pučinu bila preopterećena, pa se ljuljala i prijetila je opasnost da potone. Zamalo se svi nisu utopili. Zajedno su se posavjetovali kako da se spase, pa su odlučili da bace kocku, pa na koga padne, njega će baciti sa lađe kako bi je rasteretili. Kada su bacili kocku, ona je pala na Allahovog vjerovjesnika Junusa, a.s., ali mu nisu dozvolili da baš on bude bačen. Kada su kocku bacili i drugi put, ona je opet pala na njega. Tada se počeo spremati da skine odjeću i skoči, ali oni opet nisu pristali. Kada su i treći put bacili kocku, ona je opet pala na njega, jer je Allah htio da se sa njim desi nešto krupno. Kada je kocka i treći put pala na njega, bačen je u more. Tada je Uzvišeni Allah poslao jednu veliku morsku ribu, koja ga je progutala. Allah joj je naredio da ne jede njegovo meso i da mu ne lomi kosti, jer to nije bila njena nafaka! Kaže se da ga je riba progutala i u svom stomaku pronijela kroz sva mora. Drugi kažu da je kasnije tu ribu progutala druga riba, još veća od ove. Također kažu da je, kad se obreo u unutrašnjosti kita, pomislio da je već umro. Pokušao je mrdnuti rukama i nogama pa je, kad je uspio, shvatio da je živ. Kaže se da je tada pao na sedždu i rekao: “Gospodaru moj, činim Ti sedždu, na mjestu na kakvom je nikada niko nije činio.” Što se tiče dužine boravka u unutrašnjosti ribe, Mudžahid kaže da ga je kit progutao prije podne, a izbacio navečer. Katade kaže da je u ribi ostao tri dana, a Džafer es-Sadik kaže da je u ribi ostao sedam dana. Se'id ibn Ebu Hasan i Ebu Malik kažu da je u njegovoj utrobi bio četrdeset dana, a Allah najbolje zna koliko je zaista ostao. Kada je kit sa njim počeo ploviti beskrajnim morskim prostranstvima i roniti dubinama slane vode, slušajući kako ribe slave Milostivog, kako čak i pijesak slavi Onoga Koji daje da zrnje i košpice klijaju, Gospodara sedam nebesa i sedam zemalja i onog što je između njih i pod zemljom. Tada je, na način svojstven stanju u kojem je bio, osjetio ono o čemu govori i Uzvišeni i Moćni, Onaj Koji zna tajne i došaptavanja, Koji otklanja nesreću i nevolje, Onaj Koji čuje i najtiše glasove, poznaje i najskrivenije tajne i uslišava dove ma kolike bile, Koji je sve objasnio u Svojoj jasnoj Knjizi, objavljenoj Svom vjernom Poslaniku, koji od svih najistinitije govori: I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: “Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!” –  odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spasavamo vjernike (El-Enbija, 87.-88.). Skoro svi učenjaci se slažu da su to bile tmina noći, tmina mora i tmina kita. Salim ibn Ebi el-Dža'd kaže: “Tog kita progutao je drugi kit, pa su pored morske tmine bile još tmina dva kita.” …i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni, u pogledu riječi o slavljenju Allaha postoje dva vrlo zanimljiva mišljenja. Jedni kažu da se to odnosi na sam momenat boravka u utrobi ribe, kada se istinski pokajao i obratio Allahu, dž.š., za pomoć, dok drugi kažu da se to odnosi na način njegovog života prije iskušenja, tj. da nije bio pokoran Allahu, redovno obavljao namaz i mnogo spominjao i veličao Allaha, dž.š., tokom cijelog života, da bi ostao u ribi do Sudnjega dana. Ulemi je puno bliže ovo drugo mišljenje jer je pojačano hadisom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem se kaže da je rekao Ibn Abbasu, r.a.: “Dječače, naučit ću te nekoliko riječi: ‘Pazi na Allaha – pazit će te, pazi na Allaha – pomoći će ti, i sjeti se Allaha u blagostanju – sjetit će se tebe u nevolji!'”

Pusta obala

Ebu Hurejre kaže: “Kada je Junus izbačen na pusto mjesto, Allah, dž.š., je dao da iznad njega izraste bundeva.” Mi smo upitali: “A šta je to bundeva, o Ebu Hurejre?” On odgovori: “To je tikva.” Allah mu je dao divokozu i koja bi se svakog jutra i večeri navraćala kod njega i pojila ga mlijekom, dok tikva nije porasla.” (Ibn Ebi Hatim) Navodi se da je to bilo pusto mjesto, gdje uopće nema drveća, a Junus, a.s., je do krajnjih granica bio iscrpljen. Ibn Mes'ud kaže da je bio “kao pile bez peraja”, a Ibn Abbas i Es-Sudejj kažu da je bio “kao novorođenče, bez igdje ičega na sebi”. Neki islamski učenjaci kažu: “U tome što mu je tikva izrasla iznad glave ima više mudrih tazloga kao što su: njeni listovi su nježni i ima ih puno, prave hlad i insekti im se ne približavaju; plod joj se može jesti od samog zametanja, pa sve dok ne poraste, svjež i kuhan, sa korom i sa košpicama. Pored toga, tikva pospješuje rad mozga, a ima i drugih koristi.” Uzvišeni Allah kaže: Tako Mi spasavamo vjernike.

Ibn Ebi Vekkas kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: ‘Allahovo ime kojim kada se zovne, odazove se i kojim kada se zatraži, dadne, je ime koje je Junus ibn Metta spomenuo u svojoj dovi.’ Ja upitah: ‘Allahov Poslaniče, da li ova dova važi samo za Junusa ili za sve muslimane?’ On odgovori: ‘Za Junusa posebno, a za ostale vjernike općenito kada se njome obrate. ‘”

Mus'ab prenosi od Sa'da da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako govori: ‘Ko se obrati Junusovom dovom, bit će mu uslišana.'” (Ibn Hatim)

Nakon što mu se povratila snaga, navodi se da su se pojavli njegovi sugrađani koju su ga do tada tražili na sve strane svijeta, te se Junus, a.s., vratio svome narodu i sa njima u islamu živio dokle je Allah htio.

Facebook
Twitter
WhatsApp

PREPORUKA