Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U ovom tekstu spomenut ćemo nekoliko islamskih principa kojima nas je naučio Allahov Poslanik, s.a.v.s., a koje su današnji muslimani slabo naučili, i ako smo naučili vrlo malo nas radi po uputama Allahovog Poslanika, s.a.v.s. A trebamo znati da, kada odstupimo od poslaničkog nauka, onda sami sebi otežavamo život, te prizivamo i proizvodimo smutnje i fitne.
Bježi od fitne kao što bježiš od lava
Allahov Poslanik, s.a.v.s., naučio nas je i upozorio na vrijeme smutnji i fitni koje će se smjenjivati jedna za drugom i koje će biti poput mrkle noći.
Malo je onih među nama koji danas nisu zapljusnuti valovima fitne preko raznih mišljenja, ideja, ideologija, preko hirova i strasti maloumnika, preko različitih oblika ekstremizama koji nemaju nikakve veze sa islamom, zatim, preko nedosljednosti uleme i daija, nepravde, zuluma i pokvarenosti vladara, itd.
Stoga nije čudo što svakodnevno gledamo svađe, razilaženja i podjele među muslimanima, kao i zadivljenost vlastitim mišljenjem, makar se suprotstavljalo jasnoj istini.
Danas gledamo smutnju i fitnu u našim kućama, u našem komšiluku, gledamo ubijanje i klanje muslimana od strane naših dušmana, ali isto tako i međusobno klanje i ubijanje muslimanskih skupina i svaka skupina tvrdi da je na istini, a da je ona druga u zabludi i da je izašla iz okvira islama.
Upozoravajući na vrijeme smutnje, Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednom od svojih mnogobrojnih hadisa o smutnji, rekao je: ”Doći će vrijeme kada će nestati dobrih ljudi, a ostat će ološ (ljudski kukolj), koji neće ispunjavati ugovore i neće držati do emaneta, među njima će doći do razilaženja i bit će ovako – pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., isprepleo svoje prste.” Upitali su: ”Allahov Poslaniče, a gdje je izlaz iz takvog stanja?” Odgovorio je: ”Držite se onoga što znate od istine, a ostavite ono što ne poznajete, držite se onoga što vam nude učeni, a ostavite priproste mase.” (Ahmed u Musnedu)
Putem ovog, kao i mnogih drugih hadisa, Allahov Poslanik, s.a.v.s., uči nas da bježimo od fitne kao što bježimo od lava. Jer plamen fitne uništava sve pred sobom: uništava porodice, bratske veze, brakove, uništava život.
Zašto je fitna toliko opasna i razorna? Islamski učenjaci spominju tri važna razloga zbog kojih je fitna opasna:
– U vrijeme fitne ljudske duše najviše odbijaju prihvatiti istinu.
– Prisutnost šejtana u vrijeme fitne dolazi posebno do izražaja.
– Većina ljudi ne prepoznaje fitnu kada dolazi nego kada ode, kao što je rekao Hasan el-Basri: ”Učenjak vidi smutnju kada ona dolazi, a obični svijet je vidi kada prođe i ode.” A lahko je prepoznati fitnu kada ode, jer ostavi pustoš iza sebe.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., naučio nas je da je u poznavanju, razumijevanju i slijeđenju Kur'ana i Sunneta spas od fitne, i onaj ko bude posjedovao to svjetlo pomoću kojeg se kreće među ljudima, Allah će ga sačuvati smutnji i fitni.
Jer, ako bismo jednom riječju opisivali uzrok stagnacije i krize muslimana danas, onda je to sigurno riječ džehl – neznanje. Ovdje prije svega mislimo na neznanje o Allahu, neznanje o vjeri, a zatim neznanje i nepoznavanje životnih zakonitosti i mudrosti, nepoznavanje cilja stvaranja i života na Zemlji, i sl.
Sve spomenute vrste neznanja učinile su da muslimani danas budu na začelju ljudske karavane u svim naučnim oblastima i da budu puki sljedbenici. Neznanje, odnosno nerazumijevanje Kur'ana i Sunneta, prouzrokovalo je razilaženja i podjele među muslimanima, nepostojanje jedinstvenog cilja i stava, te okupljanja oko zajedničke riječi, a neznanje je također uzrok i moralnog posrtanja i pada koji je vidljiv u muslimanskim društvima.
Nema sreće na dunjaluku ni spasa od smutnje bez iskrene vjere
Naučio nas je Allahov Poslanik da nema sreće osim u iskrenom vjerovanju, i da se srce ljudsko ne smiruje osim na istinskom ubjeđenju i u pokornosti Allahu. A to znači, bio zdrav ili bolestan, bio bogat ili siromašan, nema smiraja ljudskoj duši osim u okrilju Allahove vjere, a pogotovo nema izlaska iz krize i spasa od fitne bez iskrene vjere.
Vjernik svoj smiraj nalazi u Allahovim riječim: ”A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se se molbi molitelja kada Me zamoli.” (El-Bekara, 186.) I onaj ko zna i ubijeđen je u to da je Allah blizu, da On daje opskrbu i nafaku, da On Jedini uzvisuje i ponizuje, da je Njegova odredba konačna, da te On nikada neće ostaviti i napustiti dok god je tvoje srce iskreno vezano za Njega, onda je takav insan smiren, radostan, spokojan, i on se od Allaha nada nemogućem u ljudskim očima.
Savjetujući ashaba Abdullaha ibn Abbasa, r.a., i podstičući ga na stalnu vezu sa Allahom, na bogobojaznost, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao mu je: ”Čuvaj Allaha – čuvat će te, čuvaj Allaha i naći ćeš Ga pred sobom. Kada moliš, moli od Allaha, kada tražiš pomoć, traži je od Allaha…” (Tirmizi)
Čuvaj Allaha, znači čuvaj Allahove granice, izvršavaj Njegove naredbe i kloni se Njegovih zabrana. I nagrada je sukladna djelu, ko čuva i pazi na Allahove granice, njega će Allah čuvati, a koga Allah bude čuvao niko mu ništa ne može nauditi i on je sretnik na oba svijeta.
Učenjaci i pobožnjaci govorili su: ”Ko se boji Allaha, sâm sebe je sačuvao, a kome fali bogobojaznost, sâm sebe je upropastio i izdao, jer Allah je neovisan od svih svjetova.”
Allahovo čuvanje roba znači da će Allah čuvati tvoju vjeru, tvoj život od sumnji, od zabluda, od strasti i hirova, čuvat će tvoju vjeru na samrti i učinit će da preseliš na Ahiret sa imanom.
Spominje se da je Malik ibn Dinar jedanput prošao pored prodavača smokvi, pa je poželio da kupi smokve ali nije imao novca kod sebe. Zamolio je prodavača da mu odgodi plaćanje, ali je ovaj odbio. Pitao ga je može li ostaviti nešto od svoje odjeće kao zalog, ali je prodavač smokvi i to odbio. Kad je Malik ibn Dinar otišao, ljudi su rekli prodavaču smokvi o kome se radi i koga je on zapravo odbio i nije mu dao smokve na odgodu. Kad je to čuo, prodavač je poslao svoga slugu da odnese čitav tovar smokava Maliku ibn Dinaru. Međutim, Malik ibn Dinar je to odbio i rekao je slugi: ”Reci svome gospodaru da Malik ibn Dinar ne prodaje vjeru za smokve.”
Zar Allah nije dovoljan robu Svome
Naučio nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., da smireno i zadovoljno prihvatamo Allahovu odredbu, da Mu zahvaljujemo u obilju, a saburamo u iskušenjima, jer je u saburu i zadovoljstvu Allahovom odredbom veliko dobro.
Makoliko ti se činila duga životna pustinja kojom putuješ, znaj da poslije nje dolazi zelena oaza i ugodna hladovina sa hladnim izvorom i ukusnom hranom. Zato vjernici i vjernice ne trebaju i ne smiju očajavati, jer će Allah bogobojaznima dati izlaz i opskrbit će ih odakle se i ne nadaju.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Traži iz Allahove dobrote, jer Allah voli kada se od Njega traži, a najbolji ibadet je iščekivanje olakšanja.” (Tirmizi)
Vjerničko ubjeđenje (jekin) nikada ne smije biti dovedeno u pitanje, bez obzira na težinu životnih iskušenja.
Junusu, a.s., nije naštetilo to što ga je riba progutala, jer je Allah dovoljan robu Svome. Vatra nije spržila Ibrahimovu, a.s., bradu, a kamo li tijelo, jer je Allah dovoljan robu Svome.
I znaj da ono što je danas uzrok tvoje tuge, sutra može biti uzrok tvoje radosti.
U srce Jakuba, a.s., uselila se tuga onda kada su braća Jusufova donijeli krvavu Jusufovu košulju, čak je Jakub, a.s., i oslijepio od tuge, ali je Jusufova košulja također bila razlog i Jakubove, a.s., velike radosti i vraćanja vida.
I na istinskom uvjerenju i prefinjenom islamskom ahlaku odgajajmo naše mlade generacije, jer žena koja je upitala svoga muža nakon što ju je samu ostavio u pustinji sa malim djetetom (tj. Hadžer): ”Je li ti ovo Allah naredio?”, pa kada je dobila potvrdan odgovor, rekla je: ”Onda nas Allah neće ostaviti.”
Upravo je ta ista žena rodila sina koji je kasnije rekao svome ocu, kada ga je htio zaklati i prinijeti kao žrtvu u ime Allaha: ”O oče moj, onako kako ti se naređuje postupi, vidjet ćeš, ako Bog da, da ću biti strpljiv.” (Es-Saffat, 102.)
Navodeći primjer istinskog pouzdanja u Allaha, El-‘Asmei je rekao: ”Jedaput sam se vraćao iz džamije u Basri i sreo sam beduina koji je jahao na devi, bio je opasan sabljom, a u ruci je držao luk, pa mi je prišao i rekao: ‘Iz kojeg si ti plemena?’ Rekao sam: ‘Iz Beni el-Asme'a.’ Upitao je: ‘Da ti nisi poznati učenjak El-Asme'i?’ ‘Da’, odgovorio sam. ‘Odakle to ideš’, upitao je. Odgovorio sam: ‘Idem iz mjesta gdje se uči govor Milostivog.’ Upitao je: ‘Zar Milostivi ima govor kojeg uče ljudi?’ ‘Da’, rekao sam. Zatim je rekao: ‘Prouči mi nešto od govora Milostivog.’ Rekao sam: ‘Prvo siđi sa deve.’ Kada je sišao, ja sam učio suru Ez-Zarijat i kad sam došao do 22. ajeta: ”A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.” Upitao je: ‘Je li to zaista govor Milostivog?’ Rekao sam: ‘Jeste, tako mi Onoga koji je poslao Muhammeda, s.a.v.s., sa istinom, ovo je govor Milostivog.’ Onda je rekao: ‘Dosta je.’ Zatim je prišao svojoj devi i zaklao je, pa je tražio da mu pomognem da je isječe i sve meso je podijelio prolaznicima. Onda je uzeo sablju i luk i slomio ih, a zatim je krenuo prema pustinji ponavljajući: ‘A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.’
‘Ja sam tada’, veli el-Asme'i, ‘sâm sebi rekao’: -Teško tebi Asme'i, nisi obratio pažnju u ajetu na ono na što je obratio pažnju ovaj beduin koji ga je prvi put čuo.”’
Zato nema mjesta očaju u životu muslimana, jer nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naučio da, kada bi nas svi napustili, ako je Allah sa nama, nema brige, nema tuge, nema očaja.
Muhammed, s.a.v.s., bio je u svojoj postelji tužan zbog smrti supruge Hatidže, r.a., i amidže Ebu Taliba, pojačala su se iskušenja i skoro dostigla vrhunac, pa je Allah naredio Džibrilu, a.s., da ga povede i provede kroz nebeska prostranstva i da se sretne sa prijašnjim Allahovim poslanicima, da ga meleki selame na svakom nebu, i da dođe do mjesta gdje je čuo škripu pera koja pišu sudbine. Kakva je to samo divna utjeha i nagrada bila Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Jer, mi smo ummet koji kada mu se stijesni dunjaluk, otvore mu se kapije nebeske, pa zašto da očajavamo.
Nećete biti pravi vjernici dok se ne budete međusobno voljeli
Naučio nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., da volimo muslimane i da naša prsa budu čista od zlobe, ogovaranja, omalovažavanja, potvore, zavisti i mržnje prema muslimanima.
Islamsko bratstvo i ljubav u ime Allaha je jedan od najljepših darova i najvećih blagodati od Allaha, to je također jedan od najuzvišenijih propisa i temelja vjere islama, to je najljepša veza utemeljena na imanu i ljubavi u ime Allaha, što eksplicitno potvrđuju Allahove riječi: ”Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.” (El-Hudžurat, 10.)
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Vjernici su poput čvrste građevine čije cigle podupiru i učvršćuju jedna drugu.” (Buharija) I nezamislivo je ovu veleljepnu građevinu islama graditi bez jednog od njenih glavnih temelja i stubova, a to je islamsko bratstvo. Zar je onda čudno što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., došavši u Medinu, prvo pobratimio muhadžire i ensarije i time postavio prvi stub zgrade islama.
Znamo da je većina islamskih propisa vezana za džemat, a džemata nema bez jedinstva. Allah, dž.š., nije obećao pobjedu i vlast na zemlji pojedincu, već skupini, ummetu koji je jedinstven na istini.
Poslanik, s.a.v.s., govorio je mnogo o predznacima Sudnjega dana i velikim bitkama protiv islama i muslimana, pa kako će se muslimani odbraniti od neprijatelja bez jedinstva, bez jakog i jedinstvenog muslimanskog saffa?! Nema institucije Šūre, nema sistema, nema uspjeha bez jedinstva i međusbne ljubavi i pomaganja.
Nažalost, mi danas, umjesto međusobne ljubavi, samilosti, iskrenosti jednih prema drugima, čuvanja časti drugih muslimana, imamo na djelu razilaženja, ogovaranje, sektaštvo, podjele, a svi kao sljedbenici Poslanika, s.a.v.s., želimo da steknemo Allahovu ljubav i zadovoljstvo i ljubav našeg Poslanika, s.a.v.s.
A jesmo li se ikada upitali, da li bi nas Allahov Poslanik, s.a.v.s., volio da je među nama, da li bi bio zadovljan našim ponašanjem i našim odnosom prema muslimanima?
Prenosi se da je Abdullah ibn Mes'ud, r.a., kada bi ugledao tabiina Rebi'u ibn Husejma, koji je bio lijepog ahlaka, blag u govoru, slatkorječiv i lijepo se ophodio prema ljudima, govorio mu: ”O Ebu Jezide, Allaha mi, da te je vidio Allahov Poslanik, s.a.v.s., volio bi te i ti bi kod njega imao posebno mjesto.”
Abdullah ibn Mes'ud se družio sa Poslanikom, s.a.v.s., 23 godine, i dobro je znao šta je Poslanik, s.a.v.s., volio, a šta je prezirao i mrzio, a Poslanik, s.a.v.s., sigurno je volio lijep ahlak i čuvanje bratskih, islamskih veza.
Stoga, neka se svaki musliman kojeg je zavelo loše društvo, od čijih ruku i jezika nisu sigurni drugi muslimani, koji se ibadetu ne posvećuje kako treba, jer da jeste ne bi se tako ponašao, da li takvog muslimana voli Allahov Poslanik, s.a.v.s., odnosno da li bi ga volio i zavolio kada bi ga upoznao.
Kur'an i Sunnet su vaga našeg vjerovanja, ponašanja i ahlaka, a upravo nas Kur'an poziva da očistimo naše grudi od zlobe prema vjernicima i da stalno učimo ovu dovu: ”Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima.” (El-Hašr, 10.) Islamski učenjaci su kazali da ovu dovu ne uče i ne mogu učiti oni koji u svom srcu imaju imalo munafikluka.
U životu i međusbnim odnosima muslimana mora dominirati ljubav u ime Allaha i spremnost da se oprosti i pređe preko uvreda da bi se sačuvalo muslimansko brastvo i jedinstvo saffa. U tom smislu su i riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Džennetske kapije se otvaraju ponedjeljkom i četvrtkom i Allah oprašta Svojim robovima koji mu nisu širk činili, osim onome koji je u zavadi sa svojim bratom muslimanom. Allah za njih dvojicu kaže: ‘Ostavite ovu dvojicu dok se ne pomire.”’ (Muslim)
A Ebu Davud bilježi predaju o Ebu Damdamu u kojoj je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Zar ne možete biti kao Ebu Damdam?” ”A ko je Ebu Damdam?”, upitali su. Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao je: ”Čovjek koji je, kada bi osvanuo, govorio: ‘Allahu dragi, ja zalažem sebe i svoju čast, pa neću vrijeđati i psovati onoga ko mene vrijeđa i psuje od muslimana, neću uzvraćati na zulum onome ko meni zulum čini, i neću udarati muslimana koji mene udari.”’ (Šejh Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim)
U životopisu Salima ibn Abdullaha ibn Omera, r.a., spominje se da mu je jedan musliman na Mini, u toku hadžskih obreda i velike stiske na Mini, rekao: ”Koliko ja vidim ti si vrlo loš čovjek.” Na to mu je Salim odgovorio: ”Mene ovdje niko ne poznaje osim tebe.”
Imam Zehebi je to prokomentirao riječima: ”Tako je ovaj tabiin pobijedio i potčinio svoj nefs i na taj način prihvatio uvredu drugog muslimana.”
Dan kada će se čovjek sresti sa svojim djelima
Naučio nas je Allahov Poslanik, s.a.v.s., putem Allahove Objave, da će se svaki čovjek sresti sa svojim djelom. Radi šta god hoćeš, znaj da će doći dan kada ćeš se sresti sa svojim djelima i kada će ti ona biti pokazana, kao što dolazi u ajetu: ”Toga Dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu djela njihova.” (Ez-Zilzal, 6.)
Dakle, ovdje se ne spominje susret toga Dana sa roditeljima, sa djecom, sa bračnim drugom, sa komšijom, prijateljima i sl., već susret sa djelima.
To je trenutak kada će svaki čovjek vidjeti svoja dobra djela, djela koja spašavaju čovjeka, ali će isto tako vidjeti i loša djela koja je radio, ali ih je zaobravio, no Allah ne zabravlja.
Nema ništa ljepše od toga da to bude susret sa dobrim djelima, a nema ništa tužnije od toga da to bude susret sa lošim djelima. Stoga, razmislimo o tom trenutku i pripremajmo se za njega čineći dobra djela, jer: ”Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za onoga ko pouku želi primiti.” (Hud, 114.)
I što više činimo tevbu i istgfar, jer je u tome spas na dunjaluku i Ahiretu.
Upitan je Hasan el-Basri: ”Gdje pronalaziš rahatluk”, pa je odgovorio: ”U sedždi nakon nemara i u tevbi nakon učinjenog grijeha.”
Prenosi se da je jedan musliman pitao Ibn Mes'uda o grijehu koji ga je tištio, da li za njega ima pokajanja, pa je Ibn Mes'ud otišao od njega. Zatim se okrenuo i vidio je da taj čovjek plače, pa mu je prišao i rekao: ”Čovječe, Džennet ima osmera vrata, sva se otvaraju i zatvaraju osim jednih, a to su vrata tevbe. Na njima stoji melek i ona nikada nisu zatvorena. Stoga, radi i trudi se, i ne očajavaj.”
Abdullah ibn Selam, r.a., govorio je: ”Kada čovjek počini grijeh a zatim se pokaje za taj grijeh makar koliki je treptaj oka, sa njega spada taj grijeh brže od treptaja oka.”
Rečeno je: ”Allah je sakrio troje u drugo troje: Allahovo zadovoljstvo krije se u pokornosti Njemu, pa ne omalovažavaj ništa od dobrih djela; Allahova srdžba krije se u nepokornosti Allahu, pa ne podcjenjuj nijedan grijeh; Allah je sakrio Svoje evlije među ljudima, pa ne podcjenjuj ni jednog čovjeka.”
