Izvor: Agencija Patria
Tri jasna dokaza do kojih sam došao potvrđuju zvaničnu verziju priče da supruga generala Sefera Halilovića i njen brat nisu ubijeni u atentatu, već u eksploziji granate koja je došla sa srpskih položaja, kaže u razgovoru za bh. novinsku agenciju Patria (NAP) Suad Karamustafić, novinar istraživač iz Sarajeva.
On je u proteklom periodu, kako kaže, istraživao ovaj slučaj i došao do saznanja, dokumenta i izjava iz tri nezavisna izvora koja, gotovo sigurno, derogiraju tvrdnju o tome kako je porodica generala Halilovića stradala u likvidaciji.
– Razgovarao sam sa dva aktera događaja tog 7. jula 1993. godine koji se ne poznaju, a imaju u suštini isti iskaz, te sam došao do ovjerenog dokumenta Komande 1. korpusa Armije RBiH sa potpisom rahmetli Mustafe Hajrulahovića Talijana koji potvrđuje da je tog dana zabilježena neprijateljska paljba, te da je ona mogla pogoditi i stan generala Halilovića – kaže Karamustafić.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, prema navodima medija, već neko vrijeme vodi ponovnu istragu o ovom slučaju, o kojem su mediji pisali da je vezan sa aktivnostima Jedinice MUP RBiH za posebne namjene „Ševe“. Istragu, nezvanično, vodi tužitelj Oleg Čavka, a za vještačenja je angažiran prof. dr. Berko Zečević sa Mašinskog fakulteta u Sarajevu. Porodica Halilović smatra da ima dovoljno dokaza da je riječ o atentatu, te zahtijeva provođenje nove istrage.
Karamustafić kaže da je tokom svog novinarskog djelovanja i istraživanja slučaja koji u javnosti već dugo vremena izaziva veliku pažnju došao do korisnih saznanja. On navodi sadržaj dokumenta koji je potpisao Talijan.
– U Dnevnom borbenom izvještaju Komande 1. korpusa ARBiH od 7. 7. 1993. godine broj 05/6-360 između ostalog stoji da je “jača artiljerijska dejstva neprijatelj ostvario sa vatrenog položaja na Blagovcu, Tukovima (Rajlovac) i Krivoglavcima po širem rejonu Visa i Orlića pri čemu je koristio MB 82 mm, haubice 105 mm i 155 mm. Nekoliko granata upućeno je u pravcu grada prema širem rejonu Koševskog brda” – kaže Karamustafić citirajući dokument u koji ima uvid.
Tvrdnje iz ovog zvaničnog dokumenta koji je sačinjen na dan eksplozije, nasuprot su „atentat-teoriji“ koju u posljednje vrijeme promoviraju general Halilović i njegov sin Semir. Po njima, agresorska artiljerija nije djelovala po Sarajevu pomenutog dana.
Pouzdanost ovog dokumenta, prenosi Karamustafić, i podataka u njemu, osim potpisa tadašnjeg komandanta 1. korpusa ARBiH Mustafe Hajrulahovića Talijana, potvrđuje i izjava Asima Delića koji je tog dana bio pomoćnik dežurnog oficira 1. korpusa rahmetli Fahre Šarića. Karamustafić je s njim razgovarao u Sarajevu i zabilježio video iskaz koji možete pogledati ovdje: Link
Delić na snimku kaže:
„Za vrijeme spornih dešavanja, o kojima pišu Sefer Halilović i njegov sin Semir, granate su dolijetale sa vatrenih položaja Tukovi preko kote 850 na Žuči. Kao pomoćnik dežurnog oficira zaprimio sam dojavu sa osmatračnice kote 850 da je preko njih preletjelo šest granata. Nakon toga sam dobio izvještaj iz Komande 1. slavne brigade iz Velešića da su četiri granate pale, dvije u rejonu Velešića, a dvije Koševskog brda. “Falile” su mi dvije granate koje su bile evidentirane na koti 850, ali je ubrzo dežurni Šarić, koji se vratio u zgradu nakon što je bio kod kuće, rekao da su dvije granate pale na Ciglane.“
Osim što potvrđuje dokumentovane podatke da su neprijateljski veliki kalibri djelovali tog dana, Delić kaže da je jedan od dva haubička projektila koja su preletjeli kote na Žuču i doletjeli na Ciglane, bio koban za Semirovu majku Medihu i njenog brata.
– Delić ovo dokazuje veoma jednostavno: pravom linijom koja ako se povuče iz pravca artiljerijskog položaja VRS na Tukovima prema koti 850, njen produžetak, koji manifestuje nadlijetanja granata preko položaja na Žuči gdje su primjećena i u dnevnik tamošnje osmatračnice zavedena, vodi prema Ciglanama gdje je stan Halilovića – priča Karamustafić.
Mapa na kojoj su ucrtane putanje granata prema Delićevom iskazu
Delić se, navodi Karamustafić, odlučio na ovo svjedočenje kako bi potvrdio tačnost iskaza brigadira Armije RBiH Vehbije Karića koji je u ranijoj izjavi datoj ove godine opisao okolnosti usljed kojih je došao na mjesto eksplozije i podsjetio na rezultate uviđaja kojeg je izvršio nepuni mjesec nakon tragedije na terasi Halilovića.
Karić je, kako kaže, na insistiranje Sefera Halilovića da upravo on izvrši uviđaj, balističkim vještačanjem ustvrdio da je eksplozija nastala dolijetanjem granate upravo iz pravca Rajlovca (Tukovi), te je potvrdio da je na licu mjesta po zidovima vidio sliku rasprskavanja gelera koja nedvosmisleno ukazuje na ekploziju haubičkog projektila. Snimak Karićevog iskaza, do kojeg je došao Karamustafić, možete pogledati ovdje.
“Seferu je bio cilj da ja to pogledam i da će mu biti dovoljno što mu ja budem rekao. Imao je povjerenja da ja neću promašiti bilo kakvu balističku ili stručnu činjenicu. (…) Na osnovu saznanja koja sam imao iz balistike, teorije i pravila gađanja zaključio da je ta granata došla iz pravca Rajlovca. (…) Svaku drugu mogućnost sam eliminisao. (…) U slici rasprskavanja artiljerijske granate 60 posto parčadi ide lijevo i desno, naprijed ih ide 20 posto i 20 posto pozadi – kompletna ta slika se manifestovala na zidu. Znači, morala je doći, a ne biti donesena i smještena u žardinjeru, doletjela je iz pravca Rajlovca. Izmjerio sam azimut, obrnuo ga, upotrijebio niz drugih saznanja i došao do zaključka i sutradan napisao Seferu izvještaj”, rekao je između ostalog Karić prisjećajući se detalja uviđaja s početka augusta ‘93. Karić dodaje da je tada zaključio da je general Halilović bio zadovoljan sačinjenim izvještajem.
Karamustafić napominje da dokument iz vojne arhive, video svjedočenja pomoćnika dežurnog oficira Komande 1. korpusa Armije R BiH Asima Delića i artiljerijskog balističara brigadira Vehbije Karića po svemu sudeći čine trougao koji vrvi bitnim informacijama koje se međusobno nadopunjuju, potvrđuju i podudaraju.
– Obaranjem tvrdnji o apstiniranju agresorske artiljerije po urbanoj zoni Sarajeva, jasno utvrđivanje pravca i putanje granata, uz poklapanje mnogih podataka iz različitih izvora na koje smo naišli tokom našeg istraživanja, značajno uzdrmavaju nekoliko stubova teorije da je smrt supruge načelnika Štaba Vrhovne komande ARBiH Sefera Halilovića i njenog brata rezultat pokušaja atentata na generala iza kojeg je stajao tadašnji državni i vojni vrh RBiH. Sve to dovodi u upitnost ozbiljnost ideje da smo sami sebi postavljali bombe i priređivali atentate svojim generalima – kaže Karamustafić.
