Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Safiju-r-Rahman el-Mubarekfuri je u svojoj knjizi Siretu-l-imam el-Buhari zabilježio sljedeću anegdotu iz života imama Buharije: ”Imam Buharija se jedanput ukrcao u lađu i sa sobom je imao hiljadu dinara, pa mu je prišao jedan od putnika i pokušao se zbližiti s njim pokazujući svoju ljubav i naklonost prema njemu. Kada je to primijetio imam Buharija, otkrio mu je da kod sebe ima hiljadu zlatnika. Sutradan se ovaj čovjek probudio iz sna plačući, cijepajući odjeću i udarajući se po licu, pa su se putnici na lađi okupili oko njega i pitali ga o razlogu takvog postupka, a on im je rekao da je imao kod sebe hiljadu zlatnika i da mu ih je neko od putnika ukrao, želeći na taj način da se domogne Buharijinog novca. Nakon toga, ljudi su zajedno sa tim čovjekom počeli pretraživati putnike u lađi. Tada je imam Buharija neprimjetno izvadio kesu u kojoj je bilo hiljadu dinara i bacio je u more, pa je ovaj prevarant propustio priliku da mu ukrade novac.
Kasnije je taj čovjek, pošto nisu našli novac, prišao imamu Buhariji i upitao ga: ‘Šta si uradio sa zlatnicima?’
Rekao mu je: ‘Bacio sam ih u more.’
Čovjek je upitao: ‘Kako si podnio gubitak tolikog novca?’
Imam Buharija mu je rekao: ‘Proveo sam život prikupljajući Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, hadise i ljudi znaju za moju iskrenost i povjerenje. Da sam zadržao novac kod sebe, ljudi bi povjerovali u tvoju lažnu tvrdnju, a moje povjerenje i pravednost vrjedniji su od mojih zlatnika.”’
Ovo je ispravno razumijevanje brige o čuvanju ugleda i reputacije u narodu. Imam Buharija je uzeo pouku iz događaja sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, koji je dobro poznavao.
Naime, majka svih vjernika i supruga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Safija bint Hujej, radijallahu anha, kazuje kako je jedne noći, dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio u itikafu, došla da ga posjeti i provela je neko vrijeme u razgovoru s njim. Kada je krenula kući, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je da je isprati. Dok ju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pratio, pored njih su naišla dvojica ensarija. Kada su ugledali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ubrzali su korak. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao im je: ”Polahko vas dvojica! Ovo je Safija bint Hujej (moja supruga).” Ensarije mu rekoše: ”Allahov Poslaniče, slavljen neka je Allah, zar bismo mogli u tebe posumnjati?!” Tada im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Zaista šejtan kola ljudskim tijelom poput krvi, pa sam se pobojao da ne ubaci zlo (sumnju) u vaša srca.”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči nas da vodimo računa o svom ugledu, dobrom glasu i reputaciji te da se ne izlažemo sumnjičenju ljudi. Uprkos tome što je on bezgriješni Allahov poslanik kojeg je Allah pohvalio u Kur'anu, objavivši: ”Ti si, zaista, najljepše ćudi.” (El-Kalem, 4.), on je dobro poznavao ljudsku prirodu. Pa, ako je on sa svojim poslanstvom i odlikovanošću kod Allaha, vodio računa o svom ugledu, šta je onda sa ostalim ljudima.
Prenosi se da je neki trgovac sjedio u svojoj radnji sa mušterijama, pa je ušao jedan čovjek i rekao mu: ”Gdje je mojih pet dirhema koje sam ti ostavio u emanet?”
Trgovac je otvorio kesu s novcem, izvadio je pet dirhema i rekao mu: ”Evo ti tvojih pet dirhema.”
Čovjek je uzeo novac i otišao, ali se nakon nekog vremena vratio i rekao trgovcu: ”Allah ti se smilovao, mislio sam da si ti čovjek kojem sam povjerio pet dirhema, a kad sam sreo tog čovjeka sjetio sam se da nisam tebi povjerio svoje dirheme. Zašto si mi onda dao dirheme koji mi ne pripadaju?”
Trgovac mu je odgovorio: ”Ja sam trgovac, a trgovac ima reputaciju. Da sam ti rekao da tvoj novac nije kod mene, ovi ljudi bi se podijelili u dvije skupine, jednu koja bi me smatrala lažovom i drugu koja bi sumnjala u mene, pa nisam želio izgubiti ugled i reputaciju za pet dirhema.”
