Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Dr. Mustafa Mahmud je jednom prilikom ispričao o najnevjerovatnijoj situaciji kroz koju je prošao u svome životu. Rekao je: ”Bilo je to 1969. godine. Užasno su me boljela leđa, toliko da sam vrištao od bolova. Odmah sam otišao doktoru koji mi je rekao: ‘Ti imaš ogroman kamen u bubregu.’
U to vrijeme nije bilo druge mogućnosti osim da se uradi operacija kako bi se otvorio bubreg i uklonio kamen iz njega. Međutim, ja nisam mogao uraditi operaciju, jer moje tijelo nije moglo podnijeti opasnost operacije.
Otišao sam kući previjajući se od bolova. Popio sam analgetik, ali nije bilo nikakve koristi. Bio sam jako uplašen i prestravljen, osjetio sam da je to moj kraj. Zatim sam ustao, abdestio, klanjao dva rekata i plakao. Kroz suze sam učio dovu: ‘Allahu moj, ja ne mogu podnijeti ovu operaciju. Gospodaru moj, pomozi mi i spasi me!’
Bio sam potpuno iscrpljen, i dok sam učio dovu osjećao sam da svaka ćelija u mom tijelu traži pomoć od Allaha i moli se s čvrstim ubjeđenjem i sigurnošću. Predao sam se Allahu u potpunosti.
Pola sata kasnije otrčao sam u kupatilo i izmokrio skoro litar tekućine nalik iscijeđenim sezamovim sjemenkama. Kamen se raspao i pretvorio u prah, i bilo je jasno da je kamen bio velik dok je iz mene izašlo toliko spomenute tekućine.
Dakle, pola sata nakon namaza i dove, Uzvišeni Allah mi se odazvao na moju dovu do te mjere da sam ostao začuđen i zadivljen. Nakon toga sam popio čašu vode i stvar se završila kao da ništa nije ni bilo.
U tom trenutku sjetio sam se riječi francuske doktorice koja je prešla na islam kada smo bili na naučnom skupu u Maroku. Rekla je: ‘Vi, muslimani, imate dragulj kojem ne znate vrijednost.’ Upitao sam: ‘A šta je to?’ Odgovorila je: ‘Dova.’
Allah, zaista, neće ostaviti Svoga roba koji Mu se sa suzama u očima obraća, koji svoju tugu i bol samo Njemu iznosi, i koji ponizno i skrušeno Allahu dovu upućuje i od Njega pomoć traži.”
