Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi Mudžahid da je bio sa Abdullahom ibn Omerom, r.a., u Medini i da mu je Abdullah ibn Omer rekao: Bili smo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa je rekao: ”Ima jedno stablo čiji listovi ne opadaju, a slično je muslimanu. Koje je to stablo?” ”Ljudi su”, – veli Abdullah ibn Omer, – ”pomišljali na pustinjska stabla, a meni je palo na pamet da kažem da je to palma. Htio sam to spomenuti, međutim, vidio sam tu starije ashabe, pa sam se sustegnuo od odgovora.” Nakon toga ashabi su upitali: ”Allahov Poslaniče, reci nam koje je to stablo?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”To je palma.” ”Spomenuo sam to svome babi Omeru”, veli Abdullah, ”na što mi je on rekao: ”Da si rekao da je to palma, draže bi mi bilo nego to i to (aludirajući na ogromno bogatstvo).” (Buharija i Muslim)
A u predaji od Abdullaha ibn Omera, r.a., dolazi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Primjer vjernika je kao primjer palme, sve što ti dadne je korisno.” (El-Bezzar)
To je slika koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., želio postaviti kao model i primjer koji treba slijediti musliman koji je iskren u svom vjerovanju u Allaha i čije srce je ispunjeno imanom i ljubavlju prema drugim muslimanima.
To je slika muslimana koji je koristan sebi i svojoj zajednici, koji uvijek daje, njegov trud i znoj su za dobrobit drugih, on je plemenit i velikodušan, darežljiv prema svima koji su potrebni, njegovi darovi se ne prekidaju i on nikada ne posustaje u svom dobročinstvu.
Vjernik je, u očima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ličnost sa čvrstim temeljima i postojanim principima koji su oličeni u čistoj i nepatvorenoj vjeri (akidi) na kojoj on gradi svoj život, a koja je nalik korijenu tog moćnog i snažnog stabla. Njegova pozitivna ličnost je poput grana tog stabla koje se pružaju visoko prema nebu, što ukazuje na uzvišenost, superiornost, ponos i neovisnost od svih stvorenja, a potpunu ovisnost samo o Svemogućem Stvoritelju.
Njegov doprinos zajednici i njegovi učinci slični su listovima palminog stabla koji nikada ne opadaju, bez obzira na promjenu godišnjih doba, povećanje i pojačanje nedaća i iskušenja te promjenjivost vremena, njegova hladovina je prostrana, njegova krošnja zelena i lijepa i njegovi plodovi neiscrpni, ukusni i stalni.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., znao je da, sa stabla o kojem govori, lišće ne opada tokom cijele godine i nikada ne nestaje njegova hladovina, niti u kući fali njegovih plodova tokom cijele godine i zato je uporedio iskrenog muslimana sa tim stablom, jer od znanja i mnogobrojnih hajrata koje musliman čini tokom cijelog svog života, ljudi imaju korist i dok je on živ, ali i nakon njegove smrti.
Odakle su onda došli koncepti koji danas ”boje” naše živote bojom egoizma, sebičnosti i ličnih interesa? Odakle su došla shvatanja koja su učinila da se međusobno krvimo i borimo zbog tričavih, prolaznih stvari? Odakle su došla shvatanja i koncepti života koji su utemeljeni na škrtosti, pohlepi, uskraćivanju i egocentrizmu? Kako su se i zašto među muslimanima raširili: zavidnost, mržnja, međusobno spletkarenje, prevara, izdaja i želja za sakupljanjem dunjalučkih mrvica, bez obzira na cijenu?
Odakle su došle ideje pogrešne analogije koje su daleko od šerijatskih pravila i zaključaka istinskih učenjaka, pa da neznanje prevlada znanje i rad, da je svaki musliman zadivljen svojim mšljenjem, što sve skupa donosi samo ogromnu štetu ummetu.
Kako je moguće da su mnogi muslimani danas sebi dozvolili mirovanje, besposličarenje i uživanje u nasladama života dok naša braća muslimani krvare, dok din-dušmani atakaju na čast naših sestara muslimanki, dok mnogi muslimani nemaju krova nad glavom niti zalogaj hljeba za sebe i svoju djecu?!
Ne možemo ni zamisliti kako i koliko bi se začudio i zaprepastio Abdullah ibn Omer, r.a., ili bilo koji ashab koji je sjedio u društvu sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., onoga dana dok im je navodio ovaj veličanstveni primjer iskrenog i istinskog muslimana, kada bi se danas pojavio među muslimanima i vidio koliko smo daleko od modela muslimana o kojem je govorio Allahov Poslanik, s.a.v.s.
Jer, istinski vjernik mora biti koristan gdje god bio, ulažući svoj novac, znanje, vrijeme i život na putu ostvarivanja uzvišenog cilja, a to je Allahovo zadovoljstvo i vječni užitak u Džennetu.
On zna da sadaka koju udijeli siromašnima i potrebnima konstantno čisti njegov imetak i zna da nagrada za dobročinstvo prema muslimanima ne prestaje nikada, pa je onda cijeli svoj život uvakufio za taj veličanstveni i blagoslovljeni model dobra i koristi.
