Ah, ljepote u mom kraju i u nama
samim,
Po dobroti svi nas znaju, adetima starim.
U safove poredani, k'o bedemi stali
Oni koje smo do jučer jetimima zvali.
Stasali su u vojnike, jači nego ikad,
A Vrhpolje ne pokori, aman, niko nikad.
Pokorni su samo Bogu te Mu sedždu čine,
A i Bog ih Sami čuva zbog puste vrline.
Vrhpolje je u okrilju Sanice i Sane,
Grmeč bodri, Mulež sjeća na minule dane.
Vjekovima ezan uči s visoke munare,
Iz pepela mesdžid sazdan nama u emanet.
Kao namaz da ga paze naraštaji novi,
Svi za islam, našu Bosnu i za život bolji.
{youtube}4F8m_2kDHmg{/youtube}
