Piše: dr. Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Smirenost koja obuzima vjernike koji su suočeni sa nedaćama je poput ”anestezije” koja prati ozbiljne operacije i otklanja bol, ili je pak dodatak (napitak) koji preporučuje Dale Carnegie (američki pisac i predavač, autor bestselera How to Win Friends and Influence – Kako pridobiti prijatelje i utjecati na ljude, objavljen 1936.), kada kaže: ”Od gorkog limuna pravim slatki napitak.”
Ibn Tejmijje je napisao jedan dio svojih fetvi o djelima srca, baveći se islamskim misticizmom (tesavvuf) sa zadivljujućom oštroumnošću i zapažanjem, i govoreći o velikim učenjacima i imamima sufizma s iznimnim poštovanjem, bez imalo arogancije, jer učenjaku koji je govorio da neće ući u ahiretski Džennet onaj ko ne uđe u dunjalučki džennet, i dolikuje takav govor i pristup.
Pod “dunjalučkim džennetom”, Ibn Tejmijje je mislio na jasno ubjeđenje koje poteškoće i nedaće na Allahovom putu pretvara u užitak, tako da ubijeđeni vjernici islamski džihad smatraju čašću u suočavanju sa životnim nedaćama i izazovima.
Ovaj stav i ovo uvjerenje kasnije se sa njega prenijelo i na njegovog učenika Ibnul-Kajjima el-Dževzija kada je napisao svoje kapitalno djelo Medaridžus-salikin, kao odgovor na knjigu Menazilus-sairin ila Rabbil-‘alemin, od El-Herevija, imama sufizma u svoje vrijeme.
Čitao sam i proučavao Ibnul-Kajjimovu knjigu dok sam bio u zatvoru ”Et-Tur” na Sinaju, i osjećao sam u tom trenutku kao da se spuštam sa oblaka na zemlju.
Zar ne postoje u našem vremenu oni koji će pomiriti srce i um u našem vjerskom nasljeđu?
Obrazovanje koje vidim danas može iznjedriti ili neukog derviša ili osornog i neuljudnog učenjaka.
Zar nismo u stanju da odgojimo i obrazujemo čovjeka muslimana sa čistim i blistavim umom i srcem zajedno, kao što su to činili naši dobri prethodnici?
(Iz knjige: El-hakkul-murr – Gorka istina)
