Piše: dr. Mustafa Mahmud / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Zašto je Uzvišeni Allah opisao Sebe u Kur'anu svojstvom tzv. el-mekra, ili pravljenja spletki, kao što se navodi u ajetu: ( وَيَمْكُرُونَ وَيَمْكُرُ اللَّهُ ۖ وَاللَّهُ خَيْرُ الْمَاكِرِينَ ) – Oni su spletke pleli i Allah je spletke (njima) pleo, jer Allah to najbolje umije.” (El-Enfal, 30.)
Koja je razlika između Allahovih ”spletki” i ljudskih spletki, i kako to Allah pravi spletke? Islamski učenjaci kažu da je svojstvo spletkarenja (el-mekr) u kontekstu ovog ajeta zapravo pohvalno svojstvo, jer ukazuje na Allahovu svemoć, sveznanje i uzvišenost, i da On zna one koji žele zlo i On spriječava njihovo zlo i spletke, pa je u tom smislu ovo svojstvo savršenstva, a nikako manjkavosti.
Dakle, Allahovo pravljenje ”spletki” ima za cilj spriječavanje zla i otkrivanje istine, a ljudi spletkare da bi sakrili istinu. Zato se u Allahovom pravljenju ”spletki” krije svako dobro, dok su naše, ljudske spletke, samo zlo. Allahove ”spletke” su svjetlo, a naše spletke su tmina, Allahove ”spletke” su pravda, a naše spletke su zulum i nepravda.
A onima koji misle da je Božansko pravljenje ”spletki” u suprotnosti sa pravdom, mi kažemo: ”To je suština pravde, jer Allah ne priprema spletke ili zamke osim spletkarošima, i On time uništava njihove spletke.”
Suština je u tome da Allah suprotstavlja osobi koja u sebi nešto krije, drugu osobu koja također u sebi nešto krije, i to je vrhunac pravde, tako da smo suočeni sa potpuno preciznom ravnotežom, jer se na oba tasa vage nalazi lukava duša koja nešto krije i koja smišlja spletke.
A onda se, iz spletkarenja i zavjere njih dvojice jednog protiv drugog, otkriva istina, i to je dunjaluk, zato ga je Allah stvorio, da se otkrije i uspostavi istina.
Allah nije stvorio nebesa i Zemlju osim sa istinom i pravdom, a to je izvor i suština dobra u stvaranju svijeta uprkos krvi koja se proliva činjenjem zločina, i uprkos zlu i ružnoći dunjaluka, jer je bitna završnica. Zla svijeta su prolazna ma koliko bila jaka, a prolazno zlo nema značaja sve dok nam se na kraju otkriva vječno dobro.
Kada bi neko od nas dublje razmišljao i promišljao o onome šta se dešava u svijetu oko njega, shvatio bi da je stvar izuzetno ozbiljna uprkos apsurdu koji se pojavljuje na površini.
Sve je proračunato, i sve se odvija po preciznim vagama i mjerilima, a mi, ljudi smo lukavi i vješti u spletkarenju, i svako od nas zamišlja da planira mudro, pametno i sa dubokom pronicljivošću.
Ne znajući, mi otkrivamo jedni druge, i otkrivamo se kroz uzastopne ”šahovske” dileme u koje nas sudbina baca, i sramotimo se kroz ovu lančanu akciju zvanu dunjaluk dok ništa ne ostane u nama, a onda umiremo i pojavi se ono što je skriveno.
Oni koji u potpunosti razumiju suštinu dunjalučkog života i srž problema, drhte od glave do pete. Jer, ono što se dešava u ovom prolaznom svijetu nije apsurdno, već je stvar zastrašujuće ozbiljna.
