Rekao je Božiji Poslanik, s.a.v.s: „Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik.“ (prenosi Buhari)
Šta je zuhd?
Riječ ‘zuhd’ u arapskom jeziku potiče od korijena: zhd, (zehide, zehude, zehede), i ima suprotno značenje od riječi ‘željeti, težiti za nečim’. Odnosno, ima značenje odricanja od nečega. Pa kada kažemo zuhd prema dunjaluku, znači ne težiti dunjalučkim ukrasima i uživanjima.
Rečeno je o zuhdu…
… To je ostavljanje onoga što te zaokuplja od Allaha. (Ebu Sulejman ed Darani)
Propisani zuhd je ne težiti za onim sto ti ne koristi na dunjaluku ni na ahiretu. (Ibn Tejmijje)
Zuhd u dunjaluku je kratka nada (izbjegavanje nade u dug život). (Sufjan es-Sevri)
Nije zuhd u zabranjivanju halala i u trošenju imetka, nego je zuhd da čovjek bude sigurniji u ono što je u Allahovoj ruci od onoga što je u njegovoj ruci. (Hasan el-Basri)
Neće biti ostvarena težnja prema ahiretu bez zuhda prema dunjaluku. (Ibn Qajjim) Također je rekao da je zuhd napuštanje nečega umanjujući njegovu vrijednost, u zamjenu za nešto što je vrednije.
Zuhd je biti pouzdan u Allaha i voljeti siromaštvo. (Ibn Mubarek)
Zuhd je ostaviti dinar i dirhem. (Abdulwahid ibn Zejd)
Abdullah ibn Mes'ud je rekao svojim učenicima u Kufi: “Vi više klanjate i postite od ashaba Muhammeda, s.a.v.s., ali su oni bolji od vas.” Rekoše: “Zašto Ebu Abdurrahmane?” Reče: “Zato što su oni težili ahiretu i klonuli se dunjaluka više nego vi.”
Vrste zuhda
Imam Ahmed je razlikovao tri vrste zuhda:
1. izbjegavanje zabrana (što je obaveza)
2. napuštanje onog što je halal, ali nam nije neophodno
3. napuštanje onog što će nas udaljiti od sjećanja na Allaha
Imam Gazali je rekao: „Zuhd postoji i u halalu i u haramu. U haramu je zuhd- farz, a u halalu-nafila. Uzmi od dunjaluka samo ono što je neophodno, a ostavi uživanje za Džennet, jer je to kuća uživanja u susjedstvu Gospodara svih svjetova.“
Ko je zahid?
Zahid je osoba koja se ne veže za dunjaluk. Pogrešno je mišljenje da je zahid čovjek koji zapostavlja ovaj svijet, koji nema imetka, oblači grubu odjeću i udaljava se od ljudi.
Zuhd (skromnost) znači da od ovoga svijeta uzmeš ono što će ti pomoći u pokornosti tvome Gospodaru i da svijet i njegova bogatstva i ukrase staviš u svoju ruku, a ne u svoje srce, a svoj trud na ovom svijetu da usmjeriš ka pokornosti Allahu, dž.š. , da tražiš halal opskrbu i da se ustegneš od onoga što posjeduju drugi ljudi i ne zavidiš im.
Prema tome, zahidom se smatra i bogataš kojeg nije obuzela ljubav prema imetku i udaljila od pokornosti Allahu, a pohlepnim se smatra siromah koji žudi za dunjalukom i gleda u tuđa bogatstva i zavidi na tome, jer mu je ovaj svijet glavna briga i otima se za prolaznim dobrima ovoga svijeta makar ne imao od njih osim vrlo malo. (Nezim Halilović Muderris)
Ebu Hasan Es-Sazeli upućivao je sljedeću dovu: „Naš Gospodaru, učini dunjaluk posjedom u našim rukama, a ne dozvoli da uđe u naša srca…
Preuzmite BESPLATNO najnoviji broj SAFF-a (broj 337) ovdje
