Piše: Dr. Nasir ibn Sulejman el-ʻUmer
Preveo i prilagodio: Semir Imamović
Jedna krv, jedno ubistvo, jedan zločin. Nema razlike između terorizma koji se provodi u ime države, organizacije ili grupe. U Derʻi je otkrivena masovna grobnica sa tijelima blizu dvjesto civila koje su pobili pripadnici Hezbolaha. Asadove zračne snage izbacile su na šire područje Derʻe 16 eksplozivnih buradi, pri čemu je desetine kuća sravnjeno sa zemljom. U istočnom djelu Derʻe, za vrijeme džume-namaza, granitirana je mjesna džamija, a još jedna džamija je bila meta eksplozivnog napada vojne formacije „šebiha“. Ovi zločini protiv civilnog stanovništva desili su se u vremenskom razdoblju od sedam dana, na jednom području, gradu Derʻi i njenoj široj okolini, a nismo čuli da je ijedna relevantna svjetska adresa, zločinačko djelovanje Bašarovih vojnika, Hezbolaha i formacije Kasima Sulejmanija, koje stoje iza ovih napada, nazvala terorističkim. (…)
Na drugoj strani svijeta, na Dalekom istoku, naoružana grupa, koja se pripisuje pakistanskim talibanima, izvela je napad na školu koju pohađaju djeca pakistanskih vojnika. U napadu je ubijeno 140 učenika a desetine ih je ranjeno. Mnogi muslimanski pokreti i organizacije osudili su ovakvu vrstu vojnog djelovanja, koje je u suprotnosti sa šerijatskim propisima.
Sasvim je logično da svaki slobodnomisleći musliman osudi sve prakse, za koje ne postoji šerijatsko, zakonsko i moralno opravdanje i uporište, i to je zapravo odlika pravih vjernika i ljudi, ali da li ostatak svijeta dijeli sa muslimanima ovo mišljenje? Naravno da ne! Svijet je podržao i još uvjek podržava zločinca Asada u zločinima u kojima je ubijeno pola a raseljeno više miliona Sirijaca, uništeno na hiljade džamija i stambenih objekata i uhapšeno na desetine hiljada ljudi nad kojima se trenutno provode najgori oblici fizičke i psihičke torture. Zapad čini sve da udahne novi život u diktatorski režim porodice Asad, ali ovaj put kroz formiranje tzv. Vlade nacionalnog spasa, koju bi trebao predvoditi Rifat Asad, prvi osumnjičeni za pokolj u Hami osamdesetih godina prošlog vijeka, u kojem su naoružane paravojne nusajrijsko-alevijske formacije ubile 70 000 sunijskih muslimana. Trenutno Zapad pregovora sa „pripitomljenom“ opozicijom oko prihvatanja okvirnog sporazuma, koji bi podrazumijevao ostanak dva ministarstva – ministarstva unutrašnjih i vanjskih poslova – i obavještajne službe pod kontrolom nusajrijskog elementa, koji je u ime Asadovog režima, očevog i sinovog, počinio strašne zločine nad većinskim sunijskim stanovništvom. Vašington i Brisel će učiniti „dodatne“ napore da nagovore (čitaj prisile) opoziciju da prihvati njihov zločinački plan.
Dupli standardi u osudi terorističkih zločina bili su i ostali, isključivo, praksa Zapada. Nasuprot njih su muslimanski autoriteti i sve relevantne muslimanske, političke i vjerske institucije, koje su jednoglasno i jednako osudile svako terorističko djelo, štaviše smatraju da su zločini diktatorskih, međunarodno priznatih, režima veći od svakog zločina oružanih grupa, koje djeluju suprotno međunarodnim propisima i pravilima ratovanja, u koje se spomenuti režimi zaklinju, a da ne govorimo da su teroristički napadi, koje pojedine muslimanske grupe koriste kao sredstvo ratovanja, postali izolovani slučajevi, koji su neprihvatljivi čak i za njihove ideološke istomišljenike. Najbolji primjer za to je Savjetodavno vijeće boraca Sjevernog Veziristana, oružana pakistanska grupa, koja se odvojila od pakistanskih Talibana prije nekoliko mjeseci. Ova grupa je, nedavni napad na školu, opisala kao „neislamski čin“, a napad na školu osudili su i afganistanski Talibani.
Kada muslimanski autoriteti i institucije osuđuju neko terorističko djelo, kao što je napad na školu u Pakistanu, oni to ne čine u ime jedne ili više muslimanskih grupa, pakistanskih Talibani, ili neka druge muslimanske skupine, nego na temelju univerzalnih islamskih načela, koja ne znaju za duple standarde. Zapad i njegovi sljedbenici u arapskom svijetu, ista djela, vagaju različitim vagama, čime dokazuju da su principi, za koje se navodno zalaže, ili pogrešni, ili nerealni i nesprovodvi, ili nikako ne vjeruje u njih, i da se ne razlikuje uveliko od počinilaca terorističkih djela, osim ako su im oni najveći učitelji.
