Još jednom saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman povjerovao američkom predsjedniku Donaldu Trumpu da će braniti Saudijsku Arabiju. Još jednom ga je Trump iznevjerio.
Prošli sedmice, dok su snage Huta harale jemenskom obalom Crvenog mora, Mohammed bin Salman je dva puta nazvao Trumpa i pozvao ga da pokrene američke udare. Trump je to odbio, ponudivši umjesto toga obavještajne podatke i pomoć u ciljanju.
Može se samo nagađati zašto je Mohammed bin Salman očekivao da će Trump pristati da brani Saudiju. Princ Salman je doživio slično iskustvo sa Trumpom u septembru 2019. godine nakon napada na naftna postrojenja Abqaiq i Khurais u Saudijskoj Arabiji – napada koje su SAD pripisale Iranu – Trump je bio pod pritiskom da uzvrati Teheranu. On je to odbio, rekavši novinarima da nikada nije obećao da će štititi Saudijsku Arabiju.
Sedam godina kasnije, isto vjerovanje/ubjeđenje opstaje u Rijadu i u državama Vijeća za saradnju u Zaljevu (GCC): kada njihova sigurnost bude dovoljno ozbiljno ugrožena, Washington će na kraju doći u pomoć. Ali neće.
Ovakva očekivanja od Amerike nisu samo pogrešna. Američki sigurnosni poredak na Bliskom istoku je mrtav. Sumnjati u to postaje opasnost za sigurnost regije.
Rat u Iranu je otkrio da američki štit nije ni pouzdan ni efikasan. Američke baze u zemljama GCC-a pokazale su se kao izvor nesigurnosti, a ne sigurnosti. One su trebale spriječiti Iran da započne rat protiv GCC-a. Umjesto toga, SAD su same započele rat – uprkos protivljenju nekoliko zemalja GCC-a – i u tom ratu američke baze nisu odvratile Iran od napada.
Umjesto toga, baze su služile kao magneti za iranske napade. Danas bivši direktor CIA-e David Petraeus priznaje da ove baze “više nisu održive” zbog ogromne štete koju im je Iran nanio. Amerika nije mogla zaštititi svoje baze od iranskih napada, a posljedično, ne može zaštititi ni arapske države GCC-a.
Stvaranje novog poretka
Iako je američki kišobran pružao sigurnost nekoliko godina, poredak koji ga je podupirao – usmjeren na isključenje i obuzdavanje Irana – utro je put katastrofalnom ratu kojem trenutno svjedočimo.
Ali sa svakom krizom dolaze prilike. Kolaps starog poretka nudi priliku za stvaranje novog poretka u regiji – onog koji je usredotočen na uključivu i kolektivnu sigurnost, koji odbacuje blokovske formacije i počiva na ramenima samih regionalnih sila, umjesto da bude garantovan od strane vanjskih sila.
To znači odmicanje od sistema u kojem SAD nastoji organizirati polovicu regije protiv druge polovice, odnosno okretanje prema sistemu u kojem regionalne države razvijaju institucije za upravljanje svojim rivalstvima.
Arapske države Zaljeva ne mogu ostati trajno ovisne o Washingtonu.
Turska, Pakistan i Irak ne mogu se tretirati kao periferni.
Sve velike nacije u regiji – uključujući moraju biti dio sistema koji bi upravljao kriznim situacijama, prevencijom sukoba, kontrolom naoružavanja i mjerema za izgradnju povjerenja, kao i saradnju na zajedničkim izazovima kao što su voda, klima i ekonomski razvoj.
Regionalne države moraju preuzeti primarnu odgovornost za regionalnu sigurnost, dok bi SAD ostao važan vanjski partner – bez služenja kao stalni vojni garant sigurnosti regije.
S obzirom na stanje među Arapima, ove ideje mogu djelovati naivno. Međutim, ukoliko arapske zemlje, naročito Saudijska Arabije žele da sačuvaju svoju sigurnost put je jasan. Robovanje Americi vodi ih u sigurnu propast.
