Autor: al-Sahbi el-Mageri
U sklopu borbe protiv Muslimanske braće kao političke opozicije mnogi arapski autokratski režimi i društvene elite prelaze granicu i stavljaju znak jednakosti između islama i tog pokreta, pa su se na njihovoj meti našla autentična vjerska učlenja, pa čak i „najobičnije“ molitve.
Mnogi arapski režimi pretjerali su u neprijateljstvu prema islamu i platili su mnogo novca zapadnim antiislamskim kompanijama da se bore protiv islamskih vrijednosti pod firomom borbe protiv islamskih političkih porketa. Iz tog razloga Muslimanska braća i drugi islamski pokreti shvaćeni su kod muslimanskih masa kao jedina nada za očuvanje njihovih vjerskih prava i vrijednosti, zato Muslimanska braća i drugi islamski pokreti pobjeđuju na svakim demokratskim izborima u arapskom svijetu, kad god se talkvi organiziraju.
Ti režimi nisu shvatili da što god se okrutnije bore protiv vjere naroda, to se narod čvršće pridržava za nju, iako će to javno prikrivati iz straha od zlostavljanja i represije, jer narodi imaju svoj način kako da sačuvaju vjeru. Historija bilježi brojne slučajeve represije i zlostavljanja muslimana s ciljem da ih režimi odvoje od islama, ali čim su ti režimi propali, muslimani su se vratili javnom očitovanju vjere.
Pokret Muslimanska braća je politički i društveni pokret koji ima svoja shvatanja islama i u skladu s tim shvatanjem nudi islam kao rješenje. Njihovo shvatanje nam može i ne mora biti blisko, ali ne možemo stavljati znak jednakosti između tog pokreta i njegovog shvatanja s jedne strane i islama i življenje u skladu sa vjerskim načelima s druge strane. Islam je u samoj srži arapskog bića.
Od samih začetaka islamske historije Kur’an i sunnet su izloženi različitom shvatanju i tumačenju, stoga su i nastale tolike različite sekte i mezhebi. Jer, pored kategoričkih tekstova Objave koji nisu podložni različitom shvatanju i koji se tiču temeljnih pitanja vjere, postoje mnoga parcijalna pitanja koja se mogu različito tumačiti
Ako su tumačenja različita, islam je jedan, naročito s tačke gledišta običnog naroda koji se zanima za konkretne i praktične stvari u svakodnevnom životu, poput uvjerenja, morala i ophođenja sa drugima u skladu sa općepoznatim islamskim propisima.
Režim koji stavlja znak jednakosti između islama i Muslimanske braće samom sebi „podmeće nogu“ jer time ne šteti spomenutom pokretu, a sebe uvlači u otvoreni sukob sa svojim narodom, koji će možda dugo biti miran pod pritiskom tortura i zlostavljačkih metoda, ali kad mu se ukaže prilika, neće se dvoumiti da podigne ustanak da bi se oslobodio od ugnjetavačkog režima koji ga zlostavlja i čini mu nepravdu zbog njegove vjere.
Posljednji izbori u Tunisu bili su poruka svim arapskim diktatorima da će svaki vladar koji je neprijatelj svog naroda na kraju biti poražen. Posljednjih godina narod Tunisa bio je izložen oštroj kampanji protiv njegovih uvjerenja i morlanih načela, posredstvom televizijskih kanala i korumpiranih elita koje su u ideološkoj borbi ptoriv pokreta Nehda, konstantno provocirale osjećaje naroda, pa je čak i obavljanje džume namaza postalo zločin zbog čega su oštro napadali službenike i političare koji ga obavljaju. Došlo je čak do toga da su pozvali da se svaki državni službenik i političar smijeni sa dužnosti ako obavlja namaz ili posti.
Kada se kao predsjednički akndidat pojavio Kais Saied, narod je u njemu prepoznao čovjeka koji poštuje vjeru i nasljeđe svog naroda, a njegova briljantna pobjeda u drugom krugu bila je poruka svim pokvarenim elitama da narod nikada neće stati na njihovu stranu i da narod nikada neće prihvatiti onoga ko vrijeđa njegovu vjeru, moralna načela i nasljeđe.
Najveća greška arapskih autokratskih režima i arapskih intelektualnih elita je stavljanje znaka jednakosti između islama i političkih pokreta kojima je islam ideološko polazište, usljed čega svoje ideološko neprijateljstvo prema tim političkim grupacijama pretvaraju u neprijateljstvo prema kulturi i nasljeđu svog naroda, nesvjesni da time samo jačaju podršku naroda ovim grupacijama.
