Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prijatelju, čuvaj se zatvora koji si sâm sebi sagradio. To je najokrutniji i najmračniji zatvor, zatvor čiji su zidovi sjećanja, a zatvorenici prošlost koja se nikada neće vratiti. Zatvor čiji stanovnici ne prestaju da uživaju u suzama i ljubavi prema ulozi žrtve.
Ovaj zatvor, ko ga sam sebi sagradi, neće uživati slobodu čak i ako živi u najluksuznijim palatama, i niko u tom zatvoru neće biti sačuvan od propasti, osim onih koji se ukrcaju na lađu nade i ubjeđenja da je Allahova pomoć blizu i da će sigurno doći.
Da! Ono kroz šta prolazimo nije lahko, ali prepuštanje sjećanjima i predaja je spora smrt koju nesvjesno želimo za sebe, a možda bi dobro za kojim žudimo bilo zlo da nam je došlo, pa ustani brzo i razbij okove žaljenja za onim što je prošlo.
I izaberi brižnu ruku među onima oko sebe, drži je i daj joj priliku da te zagrli, možda ćeš osjetiti sigurnost i naći duševni mir. I sigurno ćeš je naći, jer će dobrota i odanost ostati dokle god postoji ovaj svijet. A ako je ne nađeš, onda napravi od sebe štap, osloni se na njega i njime skini i dokuči svoje snove dok ne ostvariš svoje ciljeve.
Dobro bi bilo da poslušaš ovaj savjet, prijatelju, jer je svima nama potreban neko ko će nas opomenuti dok se ne probudimo. Stoga, raskini svoje lance, obriši suze i odlučno kreni naprijed. Ostalo ti je sasvim dovoljno vremena da stigneš na cilj.
I znaj da rane ne zacjeljuju preko noći, nego je potrebno liječenje satima i danima. Nemoj požurivati izliječenje da ne bi klonuo duhom i da se bolest ne bi ponovo vratila. Budi siguran da će svaka gorčina proći i da Milostivi Gospodar želi i daje Svojim robovima samo dobro.
