Piše: Ramiz Hodžić
Jedno od osnovnih, ako ne i osnovno demokratsko načelo u demokratskim državama sigurno jeste podjela vlasti izmađu izvršne, zakonodavne i sudske vlasti. Konaković pokušava obnašati ulogu šefa i zakonodavne i izvršne vlasti u Kantonu Sarajevo, a poznajući njegove ambicije, neće iznenaditi ako se uskoro namjeri i na sudsku vlast.
Stranke „šestorke“ koje su formirale većinu u Kantonu Sarajevo za sada su poklekle pred mesijanskim kompleksom i starim kapitenskim navikama Elmedina Konakovića, ali pitanje je do kada će stranke poput SDP-a ili DF-a to moći tolerisati. Poznato je njima ali i građanima Kantona Sarajevo, kako je tragično završio jedan od simbola Sarajeva KK Bosna nakon što ju je Konaković “uspješno” vodio, pa je pitanje kad će shvatiti da ne žele istu sudbinu. Stranci SDA je trebalo dugo vremena da shvati kako, kada je u pitanju Konakovićevo političko djelovanje, ono nema drugu svrhu niti rezultat osim promocije njegovog lika i sve se podređuje tom cilju. Zanimljivo je da je utočište za takav vid djelovanja sada našao u krilu stranaka ljevice.
Konaković je de jure predsjedavajući zakonodavne vlasti Kantona Sarajevo, ali pokušava postati de facto apsolutna vlast Kantona Sarajevo i taj dojam ostaviti u javnosti. Želio je biti premijer, ali u tom naumu ga je spriječio Željko Komšić koji ipak ima razvijen osjećaj za prepoznavanje mahalske ublehe kao osnovnog sredstva Konakovićeve politike. Nažalost, za razliku od Komšića, nevješti Forto, kojeg Konaković koristi kao paravan i svojevrsni štit od svih negativnih reakcija prema novoj vlasti, ne snalazi se baš najbolje.
Više djeluje kao neki šef protokola Konakovića, nego kao šef izvršne vlasti u Kantonu Sarajevo, zbog toga se među strankama ljevice već spominje nekoliko imena koja bi ga na toj poziciji zamjenila, a kako Konaković nakon 8 godina vladanja, ne bi nastavio vladati još 4 godine Kantonom Sarajevo i stranke ljevice poveo putem pokojne KK Bosne.
Naprijed navedeno bi možda ostalo u sferi špekulacije da se na jučerašnjoj sjednici Skupštine nije usvojio budžet Kantona Sarajevo, a kojim je sada i formalno funkcija predsjedavajućeg, koji bi trebao biti samo primus inter pares (prvi među jednakim) zastupnik, promaknuta u operativnu poziciju u Kantonu Sarajevo. Sada je sasvim jasno zašto su ukinuti paušali zastupnika, da bi sa tim parama Konaković mogao glumiti premijera.
Naime, na budžetskoj poziciji Kabineta predsjedavajućeg predviđen je i usvojen tekući transfer za pojedince i neprofitne organizacije u iznosu od 120.000 KM! Poređenja radi, tekući transfer koji godišnje na raspolaganju imaju članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović, Željko Komšić ili `pak doskorošnji „glavni baja“ Milorad Dodik iznosi 100.000 KM. Dakle, Elmedin Konaković želi postati glavni baja, a stranke tzv. „šestorke“ su mu samo sredstvo ostvarenja cilja.
Ukoliko potraje ova većina do kraja mandata, baja bi bez ikakvih ograničenja, pojedincima i nevladinim organizacijama kojima on želi podijelio 680.000 KM. Nakon ovoga, sasvim je jasno zašto „zvijezde granta“ poput Darka Brkana uz pomoć svojih organizacija i medija staju u zaštitu i objašnjavaju “običnom puku” bajine medijske i političke vratolomije.
Kada su sa govornica stranke “Naroda i pravde” najavljivali novi pristup politici i javnim sredstvima, niko nije ni slutio kakve bahate razmjere taj novi pristup može i hoće imati. Po sarajevskoj čaršiji već se provlači novi slogan: Pravda za Dinu, a narodu Forto.
