Piše: šejh Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Islam se na početku svoje historije sudario sa paganizmom, judaizmom i kršćanstvom. Da li su se stavovi idolopoklonika (pagana) i sljedbenika Knjige (Jevreja i kršćana) promijenili prema islamu nakon što je prošlo više od četrnaest vjekova, ili mu i dalje uskraćuju pravo na život?
U Indiji – gdje prevladava paganstvo, svako malo slušamo o masakrima nad muslimanima od strane hindusa. Tamošnji muslimani izjavljuju da je ubijanje muslimana kontinuirano kada muslimani u nekom mjestu čine manje od petine stanovništva.
Oko milion muslimana je poklano kada je osnovana i uspostavljena nezavisna država Pakistan. Masovna ubistva i dalje su sudbina muslimana u stotinama indijskih sela i gradova, pa da li se paganska savijest preispituje zbog ovih zločina?
Naravno, ne ubijaju muslimane samo pagani. Savremeni krstaški ratovi odnijeli su stotine hiljada muslimanskih života u Centralnoj Africi i na drugim mjestima. Muslimanska krv je danas najjeftinija krv na svijetu. Da su psi ubijeni u tako velikom broju, grupe za zaštitu životinja bi digle svoj glas i pobunile se protiv tog masakra.
Sredinom dvadesetog stoljeća Jevreji su izazvali sukobe, i odmah sam se sjetio da to ima veze sa Palestinom. Cionistički napad je išao u fazama. Arapi su bili primorani da se predaju. Ako bi se metak našao u palestinskoj kući, njeni zidovi bi bili razneseni.
Koliko je muslimana Palestinaca ubijeno u Palestini od početka njene okupacije? Stotine hiljada, i sada se od muslimana traži da to zaborave i šute.
Oni koji su se borili protiv islama od davnina i dalje u svojim srcima nose zlo i mržnju prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovom nasljeđu. I ono što je čudno nakon svega toga jeste da svi ti zlikovci i zločinci, svejedno bili pagani ili sljedbenici Knjige, optužuju islam za nasilje i terorizam, a stranice njihove historije se crne od njihovog zla.
Pa, treba li dozvoliti ovoj tiraniji da i dalje uspostavlja i uzdiže zabludu i laž i uništava isitinu, i da ponižava muslimane?
Muslimanima je naređeno da se oslone na Allaha i da se odupru ovom nasilju i zločinu, i rečeno im je: ”Ne prihvatajte nepravdu i poniženje, i ne obezvrijeđujte istinu.”
Uzvišeni Allah, objavio je: ”I ne budite kukavice i ne nudite primirje kad ste jači, jer Allah je s vama, On vas neće nagrada za djela vaša lišiti.” (Muhammed, 35.)
Mir ovdje znači materijalni i moralni gubitak, a samo kukavica koja je izgubila i prokockala dunjaluk i Ahiret to može prihvatiti.
Ovo je tajna desetina i stotina hadisa i ajeta koji preporučuju džihad, ali ne bilo kakav džihad i borbu. To je džihad na Allahovom putu, ne da se zadovolji taština, niti da ga prati pohlepa, niti da se putem džihada juri za ugledom, niti da se podrži zabluda i laž, već džihad koji znači sprječavanje paganizma i politeizma da porazi i nadvlada istinski monoteizam (tevhid), sprječavanje da zulum i nepravda uskrati i poništi ljudska prava, i sprječavanje sile da izbriše pravdu.
U ambijentu poštovanja i strahopoštovanja, posmatramo ljude koje je odgojio i izgradio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji su danju bili lavovi, a noću pobožnjaci i isposnici, dajući prednost Allahu i Njegovom pravu nad sobom i svojim životima, i tražeći Njegovo zadovoljstvo za koje su bili spremni žrtvovat sve što su imali.
Oni su bili bogobojazni mudžahidi, žestoki prema nevjernicima, a samilosni među sobom. Ko god je od njih ubijen, poginuo je kao šehid na Allahovom putu, a ko je ostao u životu, ostao je kao budni čuvar Allahove riječi. Među njima je bilo onih koji su čak iz naručja svoje tek vjenčane nevjeste odlazili u džihad, i ne bi se vratili živi.
A kada danas pogledamo muslimane, vidjet ćemo da su mnogi od njih prodali vjeru za bezvrijedni dunjaluk i spremni su izgovoriti riječi nevjerstva (kufra) iz želje za položajem i vlašću.
Gdje su ovi mali i prezreni ljudi u odnosu na one koje je odgojio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i sa njima uzvisio Allahovu vjeru i uspostavio monoteizam (tevhid) na zemlji.
Današnjim generacijama je cilj da sagrade što veću kuću, da svako od njih posjeduje automobil i da obezbijedi sebi što veći luksuz. I šta onda? Ništa. Pričati o Allahu i Ahiretu postalo je smiješna stvar.
A što se tiče Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, on je, kad je učinio Hidžru u Medinu, sa svojim ashabima prvo sagradio džamiju, i u toku gradnje je zajedno s njima ponavljao stihove: ”Gospodaru naš, nema života osim ahiretskog života, pa pomozi ensarije i muhadžire!”
On je počeo da gradi vojsku istine riječima svjetlosti, govoreći: ”Jutarnji ili večernji izlazak u borbu na Allahovom putu, bolje je od svega onoga što sunce obasjava.”
Rekao je također: ”Tri oka džehennmska vatra neće dotaći: oko koje je stražarilo na Allahovom putu, oko koje je plakalo zbog straha od Allaha i oko koje se suzdržavalo od onoga što je Allah zabranio.”
Ovi i mnogobrojni drugi hadisi, pored kur'anskih ajeta i praktične primjene Allahove Objave od strane Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, odgojili su generaciju koja je učvrstila stubove istine i postavila njene temelje do kraja vremena.
U naše vrijeme se dešavaju iznenađujući paradoksi. Ima onih koji žele uvjeriti muslimane da ostave islamsku poslanicu, i koji im sugeriraju da je skrivanje i odbacivanje istine s kojom ih je Allah počastio i neslijeđenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bolje nego težiti da Allahova riječ bude gornja.
Međutim, nema sumnje da će ovaj ružni poziv nestati i izgubiti se bez traga, i da će iskrenih vjernika biti i da će ostati dosljedni na stazi Kur'ana i Sunneta sve do Sudnjeg dana.
