Endelus: Kršćansko bezakonje protiv muslimana

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Godine 845. dolazi do sukoba ogromnih razmjera između kršćanskih vladara u Endelusu. To je velika prilika muslimanima da povrate bar neke dijelove izgubljene teritorije oko Granade. Ali, Muhammed Ejsar o tome i ne razmišlja. Njemu je važno zadržati vlast nad Granadom, bez obzira na stanje u gradu i okolini.

Muslimani iz političkog i vojnog vrha smjenjuju Ejsara i postavljaju Muhammeda Desetog, poznatog po nadimku Ahnef. On napada Kastilju u nekoliko navrata, ali je svaku bitku izgubio.

Isti politički i vojni vrh koji ga je postavio, uvidjevši njegovu nesposobnost kao vladara i vojskovođe, smjenjuje Muhammeda Desetog, a postavljaju Jusufa Petog, sina Muhammeda Ejsara.

Ahnef je nezadovoljan. Diže ustanak i svrgava Jusufa Petog.

Pohlepne vladare Granade nije bilo briga za probleme muslimana ni u Granadi, ni van nje, u gradovima koje su osvojili kršćani i u kojima su nad njima provodili strašan teror.

Kršćani su uspostavili čvrstu vlast i donijeli posebne zakone o ponašanju prema muslimanima koji su ostali u tim gradovima.

Svaki kršćanin je, kad god mu se prohtije, imao pravo bičevati muslimane.

Ukinuti su šerijatski sudovi u svim mjestima pod kršćanskom vlašću.

Svaki musliman koji pokuša učiniti hidžru u Granadu i bude uhvaćen, postaje rob i sa njim se postupa kao sa robom.

Izdana je naredba o ubijanju svakog muslimana koji na bilo kom mjestu naglas izgovori šehadet.

U potpunosti je zabranjena upotreba arapskog jezika…

Najveći tadašnji islamski autoritet Magriba izdaje fetvu da je svakom muslimanu farz učiniti hidžru u Granadu i da im nije dozvoljeno živjeti u sredinama u kojima su potpuno obespravljeni i diskrimirani.

I pored teškog položaja muslimana u svim okolnim gradovima, vladari u Granadi nastavljaju svoju suludu borbu za vlast. Tako je, godine 863., svrgnut Ahnef, a vlast preuzima S‘ad ibn Muhammed ibn Jusuf Drugi. On je vladao četiri godine, da bi 867. godine vlast ponovo preuzeo Jusuf Peti. Samo godinu kasnije, Jusuf Peti biva svrgnut i na vladarsko prijestolje dolazi Sa‘d ibn Muhammed.

U toku međumuslimanskih sukoba i borbe za vlast, kršćani Kastilje su osvojili i Gibraltar.

Ostala je baš još samo Granada. I više niti jedan važniji grad.

A Granada i dalje opstaje i zbog sukoba kršćanskih vođa u Kastilji.

Iako je to možda opterećujuće da bi se pratio razvoj događaja, bitno je pozabaviti se ovim sukobom zbog razvoja događaja koji će uslijediti.

Na prijestolje sa presudom o vlastitoj smrti XLVI

Kršćani se o svom jadu zabavili XLV

Odsječeni i od Magriba XLIV

Endelus: Pod sjenama sablji branilaca Granade XLIII

Endelus: Napuštanje Valensije XLII

Pad Kordove, smrtni krik nije imao ko čuti XLI

Sramni poraz halife En-Nasira XL

Velika pobjeda kod Alarkosa XXXIX