Piše:Ramiz Hodžić
Nevjerovatna je incijativa za ponovnu promjenu imena škole u sarajevskom naselju Dobrošević nakon što je prošle godine dobila naziv po bošnjačkom intelektualcu Mustafi Busuladžiću. Iza ideje stoji SBB u Kantonu Sarajevo na čelu sa Anom Babić, estradnom umjetnicom koja je javnosti postala poznata kao član žirija za biranje muzičkih zvijezda. Babić je o tome nedavno razgovarala sa Jakobom Fincijem, predsjednikom Jevrejske zajednice BiH. Javlja se i SDP, odnosno bivša voditeljica Segmedina Srna Bajramović sa istom idejom.
Fascinantna je upornost onih koji stoje iza ovih inicijativa da zaobiđu sve činjenice koje su dostupne o rahmetli Busuladžiću. Valjda estradni umjetnici i voditelji zabavnih emisija o ovoj tematici bolje znaju od Instituta za historiju Sarajevo koji je, nakon detaljne analize historijskih i činjenica iz biografije Busuladžića, potvrdio da nema smetnje da se po njemu nazove škola. Eksperti Instituta nisu pronašli ništa kompromitirajuće u vezi sa djelovanjem ubijenog Mustafe. Dodajmo da je Ana Babić izjavila da će kontaktirati i stručnjake iz Hrvatske. Tako je direkno i grubo ponizila domaće znalce iz Instituta koji su već dali svoj stručni sud.
I mediji su donosili dijelove Busuladžićevih djela. Sa druge strane, jedan citat je istrgnut iz konteksta i interpretiran kao antisemitizam, iako je Mustafa u istom djelu, na isti način, kritikovao muslimane. Bilo je to zbog toga što su trgovci na Čaršiji, u Sarajevu (i Jevreji i muslimani) manipulacijama cijena i robe iskorištavali sudbinu protjeranih iz istočne Bosne. Kolika je bila intelektualna avangarda i humanistička dimenezija njegovih promišljanja tokom Drugog svjetskog rata, pokazuje to što su pojave koje je tada kritikovao (lihvarenje, nabijanje cijena, kamatarenje) pošasti koje sada moderno društvo zavijaju u crno, a stotine miliona ljudi doslovno pretvaraju u robove pa čak i beskućnike.
Umjesto da se ukaže na potencijal tadašnjih promišljanja i ideja Mustafe Busuladžića, a kojeg su mučki ubile komunističke vlasti jer je, osim kapitalizma, kritikovao i komunizam zbog njemu svojstvenih truhlosti, pojedinci ga žele satanizirati. Neizbježan je zaključak da je to zbog andrićevskog sindroma po kojem muslimani (Bošnjaci) mogu biti samo zakržljali, ubogi i prevaranti. Svako izlaženje iz tih okvira, pogotovo ako je Bošnjak intelektualac, avangarda, nosilac društva – alarm je za njegovo prozivanje i negiranje.
Mustafa Busuladžić je bio svetionik za Bošnjake, ali i šire društvo. Njegove analize su predvidjele i kritikovale ono što se decenijama kasnije obistinilo i pokorilo svijet. Zato je tragično što njegov lik i djelo stavlja pod upit osoba koja nije uspjela predvidjeti ni ko će za godinu – dvije biti dobar kafanski pjevač.
