Inzkov zakon o zabrani negiranja genocida izazvao je žestoke reakcije u Bosni i Hercegovini i regiji. Naravno, najžešće reakcije dolaze iz manjeg bh. entiteta i Srbije. Spomenute reakcije ukazuju da je ovaj zakon od izuzetne važnosti za budućnost Bosne i Hercegovine. Međutim, za razliku od velikosrpskih političkih snaga koje su veoma dobro svatile važnost Inzkovog zakona, primjetno je da probosanske snage spomenuti zakon vide na pogrešan način.
Iz Srbije i manjeg bh. entiteta je od 2004. godine započela intenzivna kampanja negiranja naslijeđa Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), odnosno presuda ICTY-a,na prvom mjestu presuda za zločin genocida u Srebrenici. Nikada, do Inzkovog zakona, međunarodna zajednica nije sankcionisala bilo kojeg pojedinca, entitete ili državu zbog nepriznavanja i negiranja presuda međunarodnih sudova ili zbog glorifikacije zločina i zločinaca, te njihove zaštite.
Pravosnažne presude, odnosno naslijeđe ICTY-a ,sadrži i činjenice koje nisu bile sudski utvrđene u vrijeme Dejtonskog sporazuma, tj. „izvorni Dejton“ , kako ga nazivaju, ne sadrži sudske činjenice. Inzkov zakon predstavlja povijesnu odluku, osim što je pozicioniran u krivično zakonodavstvo Bosne i Hercegovine, a čime je zaprijećena i zatvorska kazna, Inzkov zako je svojevrsna implementacija sudskih presuda ICTY-a i drugih sudova u društveno-politički i pravni život Bosne i Hercegovine i regiona
Iako je Inzkov zakon iskorišten kao povod za stvaranje političke krize u Bosni i Hercegovini, ovaj zakon je civilizacijska odluka protiv rušitelja međunarodnog pravnog poretka kojim se štite sve dosadašnje odluke ,rezolucije i deklaracije UN-a i Evropske unije. Na kraju, Inzkov zakon je prva reakcija međunaordne zajednice od 2004. godine u cilju sprečavanja i sankcioniranja politika negacije naslijeđa sudova,odnosno negiranja počinjenih zločina.
