Momčilo Marjanović, 54-godišnjak koji je veći dio života proveo u Novom Sadu i više od deset godina bio aktivista Srpske napredne stranke (SNS), u razgovoru za BIRN RS tvrdi da je svjedočio kupovini glasova te organizovanju i plaćanju batinaša koji su čuvali prostorije stranke ili izazivali incidente i sukobe s policijom kao „ubačeni elementi“ među studentima.

Bio je i u Pionirskom parku ispred zgrade Predsjedništva Srbije, takozvanom „Ćacilendu“, 15. marta 2025. godine, tokom najmasovnijeg protesta ikada održanog u Srbiji.

„Moja uloga je bila da ekipu momaka vodim na najrizičnija i kritičnija mjesta, kao što je ‘Ćacilend’, na bilo kojim skupovima gdje su bili na suprotnoj strani studenti ili opozicija – mi smo bili u tom epicentru. Uvijek sam bio s tim momcima u prvim redovima, gdje god su bili skupovi i naše je bilo da u krajnjoj nuždi, naravno, upotrebljavamo silu, mada često je bilo i bez krajnje nužde“, kaže Marjanović.

„Revolvere nisu ni krili“

Tih dana u parku vidio je, kako kaže, „minimum“ stotinjak ljudi s pištoljima.

„U šetnji kroz taj Ćacilend sam vidio dosta ljudi da imaju revolvere koje nisu, uzgred budi rečeno, ni krili. Da l’ nazad za kaišem, da l’ za pojasom… Duge cijevi ne, ali revolvere su nosili i to ne mali broj ljudi. Sigurno stotinjak“, tvrdi Marjanović.

Jedan od njegovih poslova bio je da, zajedno s momcima koje je okupljao, vrši pritisak na takozvane „sigurne birače“ da izađu na birališta. Za to su, kako navodi, i on i oni dobijali novac.

„Obično je bilo sto eura, sad čujem da daju i mnogo više… čujem da daju četiristo, petsto eura za glas“, kaže on.

Uputstva i novac od direktora Toplane

Marjanović je u nekoliko razgovora s novinarima BIRN-a opisao mehanizme organizovanja batinaša pod kontrolom SNS-a i rekao da je uputstva, kao i novac u kešu, dobijao direktno od Nenada Barca, direktora JKP Novosadska toplana.

Barac je odbio odgovoriti na pitanja BIRN-a o navodima o isplatama novca aktivistima SNS-a u prostorijama javnog preduzeća na čijem je čelu. Samo je pitao odakle BIRN-u te informacije i prekinuo razgovor.

„Fantomska“ radna mjesta

Marjanović tvrdi da je platu dobijao i od novosadskog komunalnog preduzeća Lisje, za koje je godinama radio preko omladinske zadruge, iako se nikada nije pojavio na poslu. Tako je, kako kaže, pored isplata u kešu bio nagrađivan za svoj doprinos SNS-u.

„To su fantomska, tako ih nazivaju, ta radna mjesta. Al’ nisam ja jedini, nažalost, da sam jedini, bilo bi dobro… [Oni kažu] ‘mi tvoje usluge plaćamo kroz to što ćeš dobijati platu’. Tako da nikad nisam otišao na posao. Naravno, dobijao sam platu redovno“, ispričao je.

Bivši aktivist SNS-a opisuje i prijetnje i napade koje je doživio nakon što je počeo odbijati zadatke. U maju ove godine podnio je prijavu nakon što su ga, kako tvrdi, napali Bojan Mihajlović, MMA borac i aktivist SNS-a poznat po nasilnim incidentima, i njegov saradnik Vladimir Zukić.

Mihajlović i Zukić odbili su odgovoriti na pitanja BIRN-a, a obojica su negirala da poznaju Marjanovića.

Od obezbjeđenja do „Ćacilenda“

Marjanović je rođen u Kikindi, gdje je završio gimnaziju. Sa 19 godina otišao je u Novi Sad kako bi studirao historiju na Filozofskom fakultetu, ali se kasnije prebacio na Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja, gdje je završio kurs za fudbalskog trenera.

Nakon studija počeo je raditi u obezbjeđenju, gdje je proveo većinu radnog vijeka, od klubova i kladionica do firmi. Prije desetak godina, na nagovor prijatelja, pridružio se SNS-u.

Kaže da je obezbjeđivao brojne skupove i kulturno-zabavne manifestacije koje su po Vojvodini i šire organizovali SNS ili lokalne samouprave u kojima je ta stranka na vlasti.

Nakon pada nadstrešnice 1. novembra 2024. godine i početka masovnih protesta, Marjanović je počeo dobijati zadatke koji su podrazumijevali sve više nasilja.

Uoči velikog studentskog protesta 15. marta 2025. godine u Beogradu proveo je više od dvije sedmice u „Ćacilendu“, predvodeći grupu momaka koje je okupio.

Sastanci u kancelariji direktora

Sastanci prije odlaska održavali su se, prema njegovim riječima, u kancelariji direktora JKP Novosadska toplana Nenada Barca.

Novosadska opozicija je u februaru 2025. optužila Barca da je otpustio nekoliko radnika zbog podrške studentskim protestima, što je Barac negirao. Jedna od otpuštenih radnica, Danijela Sedlar, vraćena je na posao zbog nezakonitog otkaza, odlučio je Osnovni sud u Novom Sadu prošle godine.

Barac je ranije bio direktor JKP Informatika iz Novog Sada. Agencija za borbu protiv korupcije 2019. godine zatražila je njegovu smjenu zbog sukoba interesa, jer je navodno sklopio ugovor s firmom čiji je vlasnik njegov vjenčani kum.

„Onda kaže: Vi ste jaki, hrabri, ne moram ja vama da pričam ništa… Kao kad se ide u rat, znaš kako se motiviše… U slučaju probijanja, rečeno je da branimo Ćacilend. Nije bilo potrebe da se detaljno priča, znalo se šta treba da se radi – ako dođe do sukoba, da ne biramo sredstva, imamo sve šta nam je potrebno… I da idemo do kraja, da nemamo milosti“, kaže Marjanović.

500 eura dnevno za Ćacilend

Na dan protesta, 15. marta, bio je u prvim redovima. Za boravak u „Ćacilendu“ dobijao je, kako tvrdi, 500 eura dnevno, a ljudi koje je vodio po 200 eura.

„Inače sam uvijek s momcima bio u prvom redu. I tako je oko cijelog Ćacilenda. Svaki je imao svog pretpostavljenog koji je vodio grupu ljudi za taj dio, za taj prostor, za tu širinu ograde, koliko već prostor zauzima“, kaže on, opisujući momke koje je vodio kao „sportiste i prehrabre momke“, ali s „tim stavovima“.

Njegova grupa imala je sprejeve, palice i fantomke, a sve je to njih i druge slične grupe čekalo u šatoru u samom parku.

„S obzirom kakvi su likovi bili unutra, atmosfera je bila ok… Korišten je alkohol, nije bilo napeto, zbog soja ljudi nije bilo napeto, čak je i priželjkivano da dođe do problema od strane nekih ljudi“, opisuje on.

Na pitanje je li osjećao strah s obzirom na toliku količinu oružja, odgovara: „Naravno da sam osjećao strah. Svaki normalan čovjek ima strah.“

„Bilo je momaka koji su koristili psihoaktivne supstance i alkohol, ali su radili posao za koji su plaćeni. Naravno, da zastrašuju i da ucjenjuju, da tuku i sve ostalo“, kaže Marjanović.

„Zaštitite uši u narednih petnaest minuta“

Na pitanje kako je sve to bilo moguće naočigled velikog broja policajaca, Marjanović tvrdi da je policija „štitila i bila u koordinaciji s osobama iz Ćacilenda“.

„Bio sam prisutan kad je jedan policajac, vidio sam da ostalima komanduje, imao je neki čin, nisam vidio koji, bio sam prisutan kad je izgovorio: ‘Gledajte da zaštitite uši u narednih petnaest minuta’“, kaže Marjanović.

Kada je tokom odavanja počasti tišinom niz Ulicu kralja Milana protutnjao zvuk zbog kojeg su hiljade ljudi krenule u stampedo, u dijelu parka u kojem je on bio, kako kaže, nije se čulo ništa.

„Ja nisam čuo ništa, mi smo bili udaljeniji od tog dijela gdje se masa raštrkala. Ali teško da bismo čuli, jer koliko znam to je usmjereno“, kaže bivši aktivist SNS-a.

Navodi i da je bio prisutan kada je jedan od policajaca ljudima u parku rekao: „Ako ne izdržimo za deset minuta, pustit ćemo da uđe jedan određen broj ljudi. Onda ih vi ovdje malo izmaltretirajte da bi ovi ostali vidjeli… da im strahom pokažete.“

„Ubačeni elementi“ među studentima

Marjanović tvrdi da je bio i na više skupova na kojima su se osobe koje je angažovao SNS ubacivale među građane i studente koji su protestovali kako bi izazvale nasilne incidente.

Među njima su skupovi 15. marta u Beogradu, zatim u Bačkoj Palanci, Bačkom Petrovcu i Novom Sadu ispred prostorija SNS-a u noći između 13. i 14. oktobra, kada je iz pištolja pucao pripadnik Kobri Vladimir Brkušanin.

„Bio sam i tu u prvim redovima, kao i uvijek. Tu sam i dobio flašicu u usta i kamen u nogu, al’ mislim da sam to dobio od momaka koji su poslani s naše strane, znači od naših ljudi“, kaže on.

U Bačkoj Palanci njegova grupa imala je zadatak da 12. augusta čuva prostorije SNS-a, a odatle je odmah krenula u Bački Petrovac, gdje je te večeri bio zakazan protest zbog uništavanja izložbe fotografija studenata.

„Rečeno je da ako dođe do sukoba, da budemo spremni na sukobe“, kaže Marjanović.

Naglašava da ne tvrdi da su sukobi uvijek bili režirani, ali da zna da su na tim skupovima bili, te objašnjava kako je funkcionisao mehanizam „ubačenih elemenata“.

„Bilo je mnogo ljudi na suprotnoj strani, gdje smo se organizovali da momke koji su iz drugih gradova, koje lokalni momci ne poznaju, infiltriraju u njihove redove, što su i učinili, da bi oni kamenjem i ostalim pirotehničkim sredstvima napadali, gađali policiju da bi se optužili studenti“, tvrdi Marjanović.

„Novac me je čekao kod njegove sekretarice“

Marjanović kaže da mu je uputstva direktno izdavao Nenad Barac.

„Ja sam direktnu komunikaciju s njim imao. Njemu sam javljao broj ljudi, koliko ide. On mi je odobravao broj ljudi i rekao je ‘toliko treba’… Direktno od njega sam uzimao novac i isplaćivao momke koje sam vodio i u Ćacilendu i na šetnjama i na skupovima“, kaže on.

Navodi da je novac dobijao u kešu „u njegovoj kancelariji, u zgradi, upravnoj zgradi JKP Toplana Novi Sad“.

„Direktno od njega. Kad on nije prisutan, također ima u prepiskama, novac me je čekao kod njegove sekretarice“, kaže Marjanović, procjenjujući da je od pada nadstrešnice „lično iznio iz JKP Toplane Novi Sad“ ukupno između 350.000 i 400.000 eura.

Kao dokaz BIRN-u je priložio prepiske s Barcem.

Raskol sa SNS-om

Marjanović kaže da je u sukob sa strankom ušao kada je spasio dvoje studenata koji su tokom dana upali u „Ćacilend“, zbog čega je dobio „packe“. Odnosi su potom zahladili, a na kraju je odbio ići u Kulu pred lokalne izbore održane 29. marta ove godine.

„Negdje čovjek u mojim godinama, imajući divnu moju ćerkicu, dođe sebi. I odlazak pod Ostrog mi je pomogao. Ja sam s kćerkom [bio tamo] i ona je izrazila želju i jednostavno sam odlučio prekinuti. Znajući šta me čeka, da ću odmah dobiti otkaz, da će mi egzistencija biti ugrožena“, kaže on.

Prijetnje djetetu

Nakon toga, kako tvrdi, počeo je dobijati prijetnje od Bojana Mihajlovića, bivšeg MMA borca i aktivista SNS-a protiv kojeg postoji niz optužbi za prijetnje i nasilje, kao i od njegovog saradnika Vladimira Zukića.

Mihajlović je bio među grupom pristalica SNS-a koje je crnogorska granična policija u junu ove godine deportovala s Aerodroma Tivat, na osnovu sigurnosne procjene da bi mogli predstavljati prijetnju nacionalnoj sigurnosti.

„Bojan Mihajlović je rekao da niko njemu nije ostao dužan, rekao je da sam mu dužan 55.000 eura – da bi imao razloga da te svoje poltrone usmjeri ka meni, gdje sam od Zukića Vladimira dobio te izjave da će mi dijete povrijediti. Čekićem u kičmu“, tvrdi Marjanović.

Kako kaže, njih dvojica su ga u maju presreli automobilom.

„Tu na crvenom bili su iza mene, Zukić je izašao i udario je četiri puta u staklo… Odatle sam otišao u policiju i prijavio slučaj, dao izjavu s konkretnim imenima kao što sad spominjem imena i stojim iza svake svoje riječi za Barca i za Mihajlovića i Zukića“, kaže on.

„Nadam se da će doći do promjena“

Bivši aktivist SNS-a kaže da je svjestan da je svih tih godina imao brojne privilegije.

„Gledam [iza sebe] neki period gdje sam uživao u tim nekim povlasticama, poput toga što se nisam pojavljivao na poslu. Taj finansijski dio je bio izuzetno povoljan. Nikada nisam čekao red u čekaonici kod ljekara, niti moji prijatelji. Ne hvalim se ovime. Nadam se da će doći do promjena, pa da toga neće biti“, kaže on.

Dodaje da se nada da će njegovu ispovijest čuti i neko od njegovih „saboraca i shvatiti da ovo sve ide pogrešnim putem“.