Posmrtni ostaci triju žrtava iz Sanskog Mosta koje će u ponedjeljak biti ukopane u ponedjeljak u Kamičanima ubijene su 1992. godine, a njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici Greda.

Kako je danas potvrdio Mujo Begić, šef Područnog ureda Instituta za nestale osobe BiH, dvije žrtve iz Prijedora su pronađeni na lokalitetu Krčevine.

– Radi se o osobama različite životne dobi, gdje je najstarija rođena 1918., a najmlađa 1968. godine – kazao je Begić.

Govoreći o procesu pronalaska žrtava i postupanja sa posmrtnim ostacima u Identifikacionom centru Šejkovača, Begić je pojasnio da trenutno postoje posmrtni ostaci nekoliko osoba čiji se DNK ne mogu izolirati jer se radi o sitnim dijelovima kostiju.

– U narednim godinama, u saradnji sa Tužilaštvom BiH radit ćemo na tome da i te posmrtne ostatke zbrinemo, na način da ih ukopamo. U nekim slučajevima radi se o dijelovima tijela žrtava koje su već ukopane – dodao je Begić.

Begić je također izrazio da se Institut za nestale osobe susreće sa problemima kod procesa pronalaska i veće identifikacije posmrtnih ostataka žrtava.

– Vrijeme i protok vremena nije naš saveznik. Kvalitet informacija koje dobivamo u zadnje vrijeme nije relevantan i dostupan – istakao je.

Begić je podsjetio na činjenicu da je Prijedor grad sa najvećim brojem osuđenih ratnih zločinaca.

– Sve su to ljudi koji su živjeli u Prijedoru, neki žive i danas. Skoro 1000 godina je presuđeno za zločine počinjene u Prijedoru i dolini Sane pred Sudom u Haagu te sudovima u Bosni i Hercegovini. U zadnje vrijeme imamo jedan značajan broj zločinaca koji su u procesu izricanja presude našli svoje utočište u Srbiji ili su u toku suđenja ili prije samog podizanja optužnice pobjegli iz države – pojasnio je Begić.

Svakako da žrtve i njihove porodice ne mogu biti zadovoljne sa procesuiranjem zločina u Prijedoru i dolini Sane, jer i dalje u svojim sredinama susreću ljude koji su počinili zločine nad njihovim najmilijim.

– S druge strane, imamo vrlo interesantnu pojavu gdje presuđeni zločinci, koji su odležali zatvorske kazne, i dalje provociraju žrtve na svaki način. Nekada dolaze u određena naselja gdje su Bošnjaci u većini, trube automobilima, jasno ističući, podižući, izvikujući nacionalističke parole, i na taj način dodatno unose nemir i bol kod porodica žrtava – naglasio je Begić.

Od 3.176 ubijenih u Prijedoru, svoj smiraj do sada pronašlo je 2.600 žrtava.

– Jedan broj posmrtnih ostataka još uvijek se nalazi u Šejkovači za koje još čekamo potvrdu DNK analiza i nadamo se skoroj identifikaciji žrtava. Ubuduće očekujemo pronalazak još dvije velike masovne grobnice, gdje pretpostavljamo da se nalaze osobe koje su ubijene na pordučju Kozarca u periodu od 24. do 26. maja 1992. godine. Sve indicije ukazuju na to da su nakon strijeljanja kamionima odvezeni na jedan lokalitet i tamo ukopani – istakao je Begić.

Na širem lokalitetu grobnice Tomašica još je 2013. godine rađeno nekoliko predistražnih iskopa gdje su pripadnici Instituta za nestale osobe pronašli jednu grobnicu koja je premještena.

Što se tog lokaliteta tiče, kako tvrdi Begić, teško je da se na tom lokalitetu više ne mogu pronaći posmrtni ostaci žrtava.

– Jedan dio posmrtnih ostataka sa Tomašice je prebačen 50 kilometara dalje u sekundarnu masovnu grobnicu Jakarina Kosa. Nažalost rezultat tog premještanja jeste parčanje tijela i to da mi danas imamo posmrtne ostatke tijela iz kojih ne možemo izolirati DNK jer se radi o sitnim ulomcima koji su nastali prilikom destrukcije tijela bagerima, i drugo, sa eksplozijom kojom su na Jakarinoj Kosi, kada su posmrtne ostatke žrtava sa Tomašice dovukli na lokalitet Rudnik, a tada izazvali jednu veliku eksploziju. Nekoliko dana su pripremali eksploziju, bušili su rudničkim mašinama i postavljali eksploziv, i onda su jedno ogromno brdo srušili na posmrtne ostatke, što je dovelo do destrukcije i uništavanja dijela posmrtnih ostataka – pojasnio je Begić.

Upravo takvi posmrtni ostaci nalaze se danas u Šejkovači, bez mogućnosti da se sastave sa ostatkom tijela, jer je DNK nemoguće izolirati sa male kosti.

Porodice žrtava ni danas ne mogu obilježiti mjesta stradanja svojih najmilijih. Na lokalitetu logora Keraterm i Trnopolje samo postoje ploče koje govore o stradanjima Bošnjaka u Prijedoru, dok ostali lokaliteti nisu obilježeni.

– Imali smo na lokalitetu Korićanskih stijena smo izvršili obilježavanje jednom pločom i postavili tu ploču gdje smo jasno napisali o čemu se radi i, nažalost, sutradan je ta ploča uništena, razbijena. Mi imamo čitav niz opstruktivnih radnji i opstrukcija kako da porodice žrtava dođu na ta mjesta. Mi imamo primjer masovne grobnice Tomašica gdje je lokalna vlast put prekopala i onemogućava pristup njenom lokalitetu – kazao je Begić.

(Preporod.info)