Svaki četvrti Palestinac ranjen u Gazi nako oktobra 2023. živi s povredama leđne moždine ili mozga, između ostalih stanja koja potencijalno mijenjaju život, nedavno je procijenila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Unatoč tome, ulazak potrepština za rehabilitaciju i dalje je ograničen.
Od 172 000 ljudi ranjenih u Gazi, njih 43 000, uključujući približno 10 000 djece, zadobilo je povrede koje su promijenile njihov život, kao što su traume udova, amputacije, oštećenja leđne moždine, velike opekline i traumatske ozljede mozga. Humanitarne agence upozoravaju da nikakva oprema za rehabilitaciju nije ušla u Gazu između maja 2024. i 14. aprila 2026. godine.
Gaza je dom masovnoj populaciji preživjelih sa teškim tjelesnim oštećenjima, dok je infrastruktura potrebna za njihov oporavak i dostojanstven život istovremeno uništena.
Nakon što je takozvani prekid vatre stupio na snagu u oktobru, Izrael sa starom zločinačkim odnosom.
Od tada se malo toga bitno promijenilo. Palestinci i dalje ginu dok spavaju, kupuju ili provode vrijeme na plaži. Isporuke pomoći i medicinske zalihe i dalje su blokirane ili ozbiljno ograničene.
Šatori koji pružaju utočište raseljenim osobama i neke od posljednjih postojećih zgrada stalna su meta svakodnevnih bombardiranja. U manje od godinu dana od objave prekida vatre ubijeno je više od 1300 Palestinaca.
Većina Palestinaca i dalje je interno raseljena. Oko 82 posto svih građevina u Pojasu Gaze, otprilike 200.000 zgrada, oštećeno je ili uništeno, dok se izraelski napadi nastavljaju. Više od 1,2 miliona Palestinaca u Gazi, oko 60 posto stanovništva, izgubilo je svoje domove.
Sistematsko uništavanje
Ovakvi životni uslovi posebno su teški za one koji su zadobili povrede ekstremiteta, a takvih ima 22.000 registriranih, uključujući više od 5.000 amputacija ekstremiteta. Samo 500 amputiraca ima trajne proteze.
Jedan od pet osoba s amputacijom je dijete, ali nijedna ustanova za rehabilitaciju u Gazi nije potpuno funkcionalna; svi rade pod teškim ograničenjima osoblja, opreme ili zaliha.
Izraelska praksa sakaćenja palestinskih tijela, dok istovremeno napada infrastrukturu potrebnu za njihovu rehabilitaciju i održavanje, nije započela sadašnjim genocidom. Tokom Velikog marša povratka 2018. izraelski su vojnici smišljeno pucali u udove učesnicima marša, ranivši hiljade Palestinaca. Najmanje 1200 zahtijevalo je specijalizirani tretman rekonstrukcije udova, navodi se u izvještaju WHO-a.
Zbog toga se sakaćenje Palestinaca i uništavanje zdravstvene infrastrukture moraju shvatiti kao međusobno povezani oblici izraelskog nasilja. Djeluju zajedno, pri čemu destrukcija zdravstvene zaštite produbljuje i produljuje učinke tjelesnih ozljeda.
Ova razorna stvarnost – bombardiranja, ubijanja, ranjavanja i ozbiljno ograničavanje pomoći – sve se više prihvaća kao stvarnost “poslijeratne” Gaze. Proglašenje “primirja” u oktobru 2025. proizvelo je rašireni osjećaj da je rat završio, čime su dešavanja u Gazi izgubila potrebnu pozornost svjetske politike, medijska pokrivenost i međunarodna prisutnost.
Razmjere bombardiranja i ubijanja doista su se smanjili u usporedbi s razdobljem prije prekida vatre. Ali smanjenje intenziteta nasilja nije isto što i njegov kraj.
Samo od prekida vatre u oktobru 2025., više od 1900 Palestinaca je povrijeđeno, prema podacima UN-a – a uvjeti koji transformiraju povredu u trajni invaliditet ostaju uglavnom netaknuti. Ljudi s amputacijama, povredama leđne moždine i traumatskim ozljedama mozga prisiljeni su oporavljati se u šatorima, oštećenim zgradama i pretrpanim skloništima, često bez dugotrajne skrbi koja im je potrebna.
Prekid vatre ne može se mjeriti samo time je li pao dnevni broj ubijenih Palestinaca. Također se mora mjeriti prema tome jesu li okončani uvjeti koji proizvode i produljuju palestinsku patnju.
Izrael nastavlja okupirati otprilike više od pola Pojasa Gaze, dok je većina Palestinaca i dalje raseljena i ograničena na sve nenastanjiviji i opustošeniji teritorij.
Ograničavanje ulaska lijekova i medicinske opreme, potrepština za rehabilitaciju i drugih roba su još uvijke na snazi, dok su zdravstvena skrb, voda, sanitarna i stambena infrastruktura nužna za održavanje života i dalje ozbiljno uništeni.
Ovi uvjeti predstavljaju sporiji oblik uništenja. Za mnoge Palestince smrt možda više ne dolazi odmah zbog bombardiranja, već zbog neliječena zadobijenih povreda, nedostatka lijekova ili rehabilitacije, zagađene vode, pogoršanja stanja javnog zdravlja, pothranjenosti ili bolesti koje bi funkcionalni zdravstveni sistem mogao liječiti.
Oblik i tempo nasilja su se promijenili, ali uvjeti koji proizvode preuranjenu i spriječivu smrt Palestinaca ostaju na snazi.
