Autor: Faktor.ba
Na jučerašnjim sastancima sa Johannesom Hahnom, komesarom Evropske komisije za susjedske odnose i politiku proširenja, kao jedna od tema nametnula se o nacionalnom sastavu stanovništva u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine. Konkretno, Dragan Čović, predsjedavajući Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a, požalio se kako u “Sarajevu gotovo da i nema Hrvata”.
Hahn je na uvid dobio i precizne podatke o nacionalnom sastavu stanovništva u BiH i njenim pojedinim dijelovima. Konkretno, komesaru Evropske komisije je Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, dao zvanične podatke iz kojih se jasno vidi da Čovićeve tvrdnje nisu tačne.
Već sinoć je Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, za srbijansku TV Happy kazao da u “Sarajevu danas živi manje od 2.000 Srba, dok ih je prije rata bilo više od 157.000”. Kako Faktor saznaje, Izetbegović će zvanične podatke institucija BiH, a koji se odnose na posljednji popis stanovništva u našoj zemlji, predočiti i Vučiću prilikom sutrašnje zvanične posjete Beogradu.
Kada je riječ o broju stanovnika srpske nacionalnosti, njih je 60.000 na području koje obuhvata prijeratnu teritoriju grada Sarajeva. Od toga ih na teritoriji entiteta RS, u sarajevskoj regiji, živi 46.700, a na teritoriji sarajevske regije u federalnom dijelu 13.000.
Što se Hrvata tiče, njih je na području sarajevske regije 18.000, od toga 17.520 u federalnom dijelu Sarajeva, a 413 na teritoriji te regije u RS-u. U odnosu na prijeratnih sedam posto, Hrvata je sada 4,2 posto u ovoj regiji, što se i dalje ne može tretirati kao da ih “gotovo i nema”, kako je to Čović prezentirao na sastanku sa Hahnom.
Foto: Zvanični podaci o stanovništvu koji su predočeni i komesaru Hahnu
Nije prvi put da se manipulira podacima o broju stanovnika srpske i hrvatske nacionalnosti na područjima gdje su Bošnjaci većinsko stanovništvo, želeći tako valjda sugerirati da su oni planski protjerani sa ovog područa, što nikako ne odgovara istini. Jedino plansko djelovanje kada su konkretno Srbi u pitanju, jeste ono iseljavanje građana te nacionalnosti koje se odvijalo pod pritiskom Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika.
Nije nikakava tajna da su od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, a pod pritiskom tadašnjeg rukovodstva Srpske demokratske stranke (SDS), kao i medija s onu stranu entitetske granice, Srbi počeli masovno iseljavati sa područja Sarajeva, tačnije onog njegovog dijela koje je pripalo Federaciji. Većina čelnika SDS-a su krenuli u javnu kampanju za iseljavanje što većeg broja Srba iz okoline Sarajeva. Uostalom, poznato je kako je bilo slučajeva da su se pod pritiskom takve propagande čak iskopavali i sanduci sa posmrtnim ostacima i prenosili u RS. O tome postoje snimci i fotografije.
Interesantno je da je povodom “20 godina od egzodusa sarajevskih Srba” ta godišnjica u elektronskim medijima u RS-u, prvenstveno na RTRS-u, najavljivana uz mini-spot u kojem se kaže “da je ideal zasjenio žrtvu i pokrenuo egzodus sarajevskih Srba zarad mira i ostvarenja sna – stvaranja Republike Srpske”. Ako egzodus, ucjene i preseljavanje stanovništva sa njihovog na tuđe ognjište, zarad ostvarenja sna – stvaranja RS-a, nije zločin prema vlastitom narodu, šta onda jeste?
Što se Hrvata tiče, po svom političkom djelovanju, prijedlozima izbornog zakona i dosadašnjoj političkoj praksi, HDZ i Dragan Čović vrlo uporno i sistematski rade na “humanom preseljenju” Hrvata na područje Hercegovine ili ih već godinama tretiraju kao da ne postoje. Sarajevski Hrvati, što većina njih može potvrditi, samo pred izbore od HDZ-a na kućnu adresu dobiju pismo i poziv da glasaju za HDZ. Tako je bilo slučajeva da pisma stignu i na adrese odavno preminulih ljudi. Kakav je odnos sadašnjeg “legitimnog” rukovodstva hrvatskog naroda u BiH spram onih Hrvata i hrvatskih kulturnih, intelektualnih, sportskih… krugova, najbolje možda može posvjedočiti sarajevski “Napredak” i to s konkretnim podacima o novcu koji se izdvaja za takve organizacije i udruženja, a koji se daje iz “hrvatskog” dijela budžetskog kolača. S druge strane, izdašno se finansiraju beznačajne manifestacije, sportski i kulturni kolektivi, ali s područja Hercegovine. Nije li i to jasan signal i preporuka za “humano preseljenje”?
