Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Kada je hazreti Omer, radijallahu anhu, primio islam, Kurejšije nisu znale za njegov prelazak na islam, a pošto hazreti Omer nije ništa radio u tajnosti, upitao je: ”Ko je od stanovnika Mekke zadužen da prenosi vijesti?”
Rekli su: ”Džemil ibn Ma'mer el-Džumehi.”
Omer je otišao kod Džemila ibn Ma'mera i rekao mu da je primio islam, a Džemil nije odgovorio ni riječi, već je žurno ustao i otišao kod Ka'be, a zatim je uzviknuo: ”O Kurejšije! Omer ibn Hattab je promijenio vjeru i postao otpadnik!”
Hazreti Omer je stajao iza njega i govorio: ”Laže, nisam ja postao otpadnik, već sam primio islam, ja vjerujem u Allaha, dželle šanuhu, i Muhammedovo, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstvo.”
Tada su Kurejšije navalile na hazreti Omera i počeli ga udarati, a on im je uzvraćao, sve dok se Omer nije umorio i sjeo. Mušrici su mu stajali iznad glave dok je on mirno sjedio, pa im je rekao: ”Radite šta vam je volja, al pričekajte samo dok nas bude trista muslimana.” (Broj koji je spomenuo Omer je upravo broj ashaba u Bici na Bedru).
U tom trenutku naišao je ‘As ibn Vail i rekao: ”Šta se ovdje događa?”
Rekli su: ”Ibnul-Hattab je postao otpadnik.”
‘As ibn Vail, rekao je: ”Čovjek je izabrao vjeru za sebe, pa zar mislite da će vam pleme Benu Adijj tako lahko predati svog čovjeka?”
Riječi ‘Asa ibn Vaila utjecale su na mušrike i oni su ostavili Omera na miru.
Stoga, ne stidi se upute nakon zablude i podigni glavu visoko, jer si uspostavio vezu sa Allahom, nakon što si je bio prekinuo.
Zašto bi djevojka koja je, dok nije bila pod hidžabom, ponosno izlazila iz svoje kuće pokazujući svoje ukrase, osjećala suvišni stid nakon što se vratila u okrilje Allahove upute?! Ko se nije stidio živjeti u grijehu i nepokornosti, pa preče je da se ne stidi i da hoda visoko podignute glave onda kad živi u pokornosti Allahu.
I zašto bi mladić, koji je živio u nemaru i grijehu i koji je javno provodio vrijeme u igri i zabavi, osjećao stid da javno ispoljava svoju vjeru, da ide u džamiju i da bude ponosan što je musliman?!
Jedna od vrata na koja šejtan dolazi čovjeku na početku njegove upute, jesu šejtanske riječi: ”Zar se ne stidiš svoje prošlosti?! Šta će ti reći ljudi: onaj koji je jučer pio alkohol, danas došao u džamiju?! Jučer hodala polugola, a danas se pokrila i pobulila?!”
Brate i sestro, pokajanje briše ono što je bilo prije njega, onaj ko se iskreno pokaje od grijeha je kao i onaj koji ga nije ni činio, a znak potpunog i iskrenog pokajanja je da vjernik i vjernica s ponosom prihvataju pokornost Allahu, kao što su ponosno i bez imalo stida prihvatali nepokornost i grijeh.
I ako te šejtan napadne s te strane i upita: ”Šta će ti ljudi reći?”, odgovori mu: ”A šta je onda sa ashabima? Prije nego je svjetlo upute obasjalo njihova srca, neki od njih su konzumirali alkohol, neki su obožavali kipove, neki su uzimali kamatu, i nije ih nimalo bilo sram da se potpuno promijenu i da izvrše veličanstvenu transformaciju u svome životu.”
Ashabi su, kao što smo vidjeli iz hazreti Omerovog primjera, bili ponosni pred Kurejšijama sa svojim islamom, nisu se stidili svoje vjere i nisu obraćali pažnju na to šta će im ljudi reći i kakve prigovore će im uputiti.
Jer, nema ponosnijeg čovjeka od onoga koji se vratio u okrilje Allahove upute, nakon što je bio u zabludi.
