– Ako želimo da razumijemo suštinu stvari, treba da se vratimo na početak određenog događaja. Pa zbog toga bih se vratio na aktere predizborne i izborne kampanje prošle godine i njihovo djelovanje. Glavni štab te izborne kampanje je bila Srpska pravoslavna crkva (SPC) na teritoriji Crne Gore i van nje, a koja ne samo da je poznata po netoleranciji prema drugačijim u srpskom narodu i prema drugim narodima u regionu, nego i spiritus movens svih genocida na teritoriji bivše Jugoslavije krajem prošloga vijeka. Čitava kampanja koja je dovela na vlast ovu koaliciju imala je scenografiju, retoriku i djelatnost koja je isključila Crnu Goru kao nezavisnu državu zajedno sa njenim simbolima i dostignućima, Crnogorce kao narod kao i sve druge narode u Crnoj Gori, i to uz ekstremizam, licemjerje, puno nebuloza.

Dan poslije izbora potvrdili su sve to incidentnim i agresivnim pohodima u Tuzima, Ulcinju, Pljevljima i u drugim gradovima, i to mašući tuđim zastavama. Ova Crkva, ova situacija i ovi ljudi su doveli na mjesto premijera Zdravka Krivokapića. Staro pravilo politike glasi da ako želiš da sačuvaš vlast treba zadovoljiti zahtjeve ljudi koji su te doveli na vlast. Ja mogu da kažem da ne očekujem da će Krivokapić uraditi nešto drugo. Evo, primjere o tome dali su drugi političari iz redova manjina, koji su obavijestili javnost za nezakonite smjene njihovih kadrova, što je po meni čist revanšizam.

U kontekstu priče da je riječ pomirenje najskuplja u retorici nove vlasti, da li je Crna Gora pomirena ili podijeljena više nego ikada?

– Pomirenje u Crnoj Gori je trenutno u domenu mašte i lijepih želja. Politički podvig u tom kontekstu je bio kada je predsjednik vlade Duško Marković pozvao sve opozicione stranke da učestvuju u vršenju vlasti, dakle da učestvuju u radu Skupštine, da dogovaraju sa pozicijom i da preuzmu odgovornost za vršenje vlasti. Odgovor je bio “Ne pada nam na pamet”. I sa podjelom nastavili su i tokom izborne kampanje, iako je retorika bila puna populističkih floskula za pomirenje. U suštini, oni podrazumijevaju pod tim terminom pokoravanje građana Crne Gore. Pomirenje je sada mnogo dalje nego što je bilo prije četiri godine. Treba istaknuti da je pomirenje moguće samo u uvjetima građanske, multietničke i multikonfesionalne države, za koju državu se zalaže moja partija DPS i njeni koalicioni partneri.

Predstavnici vladajuće većine odbili su da na dnevni red uvrste Prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici koji je predložila opoziciona Bošnjačka stranka Crne Gore. Šta ovo govori o karakteru nove vlasti?

– Odbijanje da Prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici, koji je predložila Bošnjačka stranka Crne Gore bude na dnevnom redu Skupštine i to većinskim brojem glasova od strane zastupnika većine je za mene potvrda stava koalicije koja je na vlasti uključujući i URA o tom strašnom genocidu u Srebrenici prije 25 godina, što ujedno mnogo govori o karakteru nove vlasti u Crnoj Gori. Uvjeren sam da će i EU prepoznati percepciju nove vlasti i da neće dozvoliti da se tek tako naruši koncept građanske i multietničke države kao i poremećaj dosadašnjih odličnih odnosa sa zemljama regiona.

Portal CdM je prvi pisao o premijeru Zdravku Krivokapiću i čestitki koju je uputio povodom neustavnog Dana Republike Srpske. Stigle su reakcije iz Crne Gore, BiH i regiona. Je li ovo nagovještaj neke nove vanjske politike Crne Gore? U kom pravcu ide?

– Premijer Krivokapić se, što se tiče državne službe, kod velikog broja građana Crna Gora doživljava se kao neuka, neozbiljna i neodgovorna osoba. Nema dana kada on ne demantuje to što je govorio ili radio prethodnog dana. Ali smatram da je poražavajuće to što je on uputio čestitke povodom neustavnog Dana Republike Srpske. Priča “zvanično” ili “privatno” ne pije vodu za premijera jedne zemlje, a i mnogo govori o njegovim stavovima o odnosima sa BiH. Na kraju bih naveo da ovu njegovu jednonacionalnu Vladu prožima iz početka do kraja četništvo. Dakle, jasno je da sa svojom četništvom ova vlast neće imati dobre odnose ni sa Crnom Gorom, a kamoli sa susjednim zemljama.