Na današnjoj komemoraciji prisutnima se obratila i Nisveta Fazlić, jedna od žrtava logora Trnopolje.
U svom rodnom Kozarcu sa svojom porodicom prošla je kroz ratne golgote.
– Gledala sam odvođenje muškaraca, zatočavanje žena i djece. Dolazili su da nas pljačkaju, popisuju i zlostavljaju – prisjetila se Fazlić.
Sve to su Bošnjaci izdržali, kazala je Fazlić, dodavši da zločinci nisu uspjeli ubiti volju za životom.
– Svjedočila sam strašnim događajima koje sam preživjela samo zato jer sam muslimanka. Žao mi je što se naša žrtva silovanja ne priznaje, ali sam zahvalna Islamskoj zajednici koja je donijela fetvu i priznala našu žrtvu. To je mnogim žrtvama silovanja bilo moralna satisfakcija i pokazatelj da nismo zaboravljene i da naša patnja nije uzaludna – dodala je Fazlić.
Na kraju svog govora poručila je da se nada da nijedno dijete ni majka neće proći kroz golgotu kroz koje je prošla njena porodica.
Edhem Delić također je prisutnima na komemoraciji prenio svoja sjećanja na zločine u Prijedoru.
– Živjeli smo sa komšijama druge vjeroispovjesti i imali smo korektne odnose sve do 1992. godine. Jednog jutra sam ispred kuće vidio četvoricu vojnika pred svojom kućom. Dojicu od njih sam poznavao. Pitali su me ko boravi u mojoj kući i za mog brata – prisjetio se Delić.
Vojnici su ga, kako je kazao, pitali i za Sulejmana Dedića, lokalnog imama.
Nakon pretrage njegove kuće i pitanja da li se tu nalaze muškarci, Edhema su zajedno sa njegovim komšijama odvezli u Keraterm.
– Odveli su mene i mnoge moje komšije u logor Keraterm. Kada smo stigli, vidjeli smo da su tamo već bili zatvoreni brojni ljudi. Prvu noć proveli smo u neizvjesnosti, a već naredne večeri počela su premlaćivanja. Prozivali su nas, izvodili jednog po jednog i tukli palicama, kundacima i šamarali – istakao je Delić.
Kazao je i da su usloviu u logoru bili strašni.
– Nije bilo dovoljno hrane ni vode, a gotovo svakodnevno su nas izvodili i tukli. Jednog dana ispred mene je stajao moj komšija Ismet. Bio je sav prekriven modricama i ostao je bez zuba od batina. Naredili su nam da kleknemo. Sjećam se i Sulje, kojem su naredili da me tuče. Udario me nekoliko puta, a onda se okrenuo i rekao: ‘Ja njega ne mogu tući.’ – istakao je Delić.
(Preporod)
