Autor: Amina ŠEĆEROVIĆ KASLI /Magazin Stav
U Ankari je 18. januara održan sastanak između predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdogana i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. U pitanju je bila ranije planirana posjeta Vučića Ankari, a na sastanku je razgovarano i o trenutnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini.
I kako to uvijek biva kada je u pitanju Turska i njen predsjednik Erdogan, nakon konferencije za medije u Ankari, u Bosni i Hercegovini neki su započeli širiti pogrešna tumačenja izjave turskog predsjednika. Ništa iznenađujuće s obzirom na to da do sada nije nedostajalo povoda za neopravdana kritiziranja kada su u pitanju Turska i Erdogan.
Ovoga puta u pitanju je bila izjava predsjednika Turske Erdogana o planiranoj trilaterali između Turske, Bosne i Hercegovine i Srbije.
Predsjednik Turske Erdoğan je trilateralu opisao kao sastanak „lidera Bošnjaka, Hrvata i Srba“. Zlonamjernu interpretaciju ove izjave započeo je portal „Klix“, koji je vijest pustio s naslovom „Erdogan pristao na igru Vučića i Milanovića“, te još jednom pokazao svoju pristrasnost u negativnom smislu kada je u pitanju izvještavanje o Turskoj. Objavu „Klixa“ su zatim pratile druge nervozne kritike, posebno one na društvenim mrežama. Čini se da je hrvatski „Večernji list“ primijetio ovu pometnju te ju je pojačao svojom interpretacijom koju je pozicionirao na naslovnicu s porukom „Erdogan prihvatio Milanovićevu ideju za rješenje krize u BiH“. Lahkovjerni su potom ovu pažljivo serviranu igranku prihvatili te je započela histerija o mogućoj prodaji Bosne i Hercegovine srpskim interesima. Naravno, medijski promatrači koji bdiju nad duševnim zdravljem Bošnjaka su ovo brže-bolje dojavili Miloradu Dodiku, koji je potom slavodobitno pozdravio sastanak u Ankari i ispalio: „Sudbina BiH je u dijalogu domaćih političara u konstelaciji Erdogan, Vučić i Milanović.“
U slijedu izjava i reakcija, vidljivo je da nijedan komentar ili kritički osvrt nije uvažio ili prenio punu izjavu predsjednika Erdogana. Između ostaloga, Erdogan je na konferenciji za medije kazao sljedeće:
„Svi prihvatljivi i neprihvatljivi aspekti Dejtonskog sporazuma na jednu stranu, od velike je važnosti pristup trojne strukture Bosne i Hercegovine prema teritorijalnom integritetu. Kako bismo zajedno pomogli, hajde da okupimo tri lidera Bošnjaka, Srba i Hrvata i da to postignemo. To smo odlučili. Ako Bog da ovaj sastanak planiramo iza izbora.“
Kao što se i vidi u izjavi, predsjednik Erdogan prije spomena riječi „lideri“ govori o trojnoj strukturi u BiH, odnosno Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Nakon toga, govori o mogućem sastanku lidera Bošnjaka, Srba i Hrvata misleći na članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Ne postoji mogućnost da je Erdogan mislio na to da bi o sudbini BiH odlučivali „domaći“ političari Vučić i Milanović, jer oni niti su „domaći“ niti mogu biti članovi Predsjedništva BiH. Oni mogu biti zainteresirani da pripomognu ili posreduju pronalasku rješenja, ali bilo kakvo drugo uplitanje značilo bi narušavanje integriteta države BiH. Naravno, ono što je Erdoganu neprihvatljivo, jer poštuje državnost BiH, Dodik žarko priželjkuje uz proizvodnju stalnih provokacija koje idu u smjeru poništavanja i omalovažavanja države BiH.
Čudno je i to da je, naprimjer, hrvatski „Telegram“ ove izjave prenio kao „najavu predsjednika Erdogana o zajedničkoj sjednici s trojnim predsjedništvom Bosne i Hercegovine“, što u stvari i jeste, dok je većina srpskih i hrvatskih te pojedini domaći mediji ovo protumačili onako kako bi odgovaralo Dodiku, ali i Milanoviću.
Riječ „lider“ upravo se i odnosi se na predstavnike državnih institucija, odnosno Predsjedništva BiH, koje biraju građani. Isti taj „Klix“, na kraju svoje sporne vijesti, Erdogana naziva „turskim liderom“, što je uvriježena praksa za predstavnika najveće državne institucije bilo koje zemlje. Iz toga proizlazi pitanje: Šta su onda članovi Predsjedništva BiH ako nisu lideri?
Iako je u ovom slučaju apsolutno jasno da je predsjednik Erdogan mislio na članove Predsjedništva BiH, i naši izvori iz visokih turskih političkih krugova potvrdili su da je izjava bila upravo u tom smjeru.
Osim toga, to je potvrdio i predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović, koji je kazao da se radi o „davno dogovaranoj trilaterali između BiH, Srbije i Turske“, te da će „Bosnu i Hercegovinu predstavljati institucije“. Izetbegović je ovom izjavom također potvrdio da se radi o pogrešnom tumačenju najave trilaterale.
Na koncu se medijskom voziću zlonamjernih interpretacija priključio i „Dnevni avaz“, koji je angažirao svojeg najagilnijeg konstruktora i montera raznoraznih afera Danijala Hadžovića. Hadžoviću je, među ostalim, kritiziranje Turske među omiljenim opsesijama, a u tekstu „Erdoan i Vučić bacaju šlauf Miloradu Dodiku“ pokušao je, suprotstavljajući mu pozitivnu ulogu SAD i EU u pregovorima, Erdogana opisati kao posve negativnu pojavu. “Zakamufliran u tobožnjeg bošnjačkog prijatelja predlaže da s Vučićem rješava sudbinu BiH, nemojte ni sumnjati da se u janjećoj koži Erdoana nalazi njegov saveznik Putin”, piše Hadžović posve u duhu interesa srpsko-hrvatskih medijskih kamuflaža. Dakle, ne samo da je riječ o novinaru i mediju koji se koristi lažnim vijestima već o onima koji izvorno proizvode lažne vijesti, pa bismo mogli reći da nas to od njih najmanje začuđuje. Doduše, ipak jeste malčice iznenađujuće jer dolazi od novina koje Aleksandra Vučića predstavljaju kao Tita (izvještavanje iz Priboja od neki dan), ali i novina koje otvoreno tokom najveće krize nakon rata intenzivno zagovaraju Vučićev tzv. “Otvoreni Balkan” i djeluje kao srpski lobist u Bosni i Hercegovini. Takvi nas žele zaštititi od Turske i takvi kreiraju famu o zlokobnom i nazadnom Istoku.
Možemo zaključiti da su neki spremni u najkritičnijim situacijama namjerno pogrešno plasirati riječi i djela Turske i njenog predsjednika, s ciljem da se od dokazanog prijatelja države BiH i Bošnjaka pravi neprijatelja. No, realnost slike rukovanja Vučića i Erdogana u Ankari ustvari potvrđuje ono o čemu smo više puta pisali – Hrvatska i Srbija prihvataju Erdogana i Tursku kao važnu i autoritarnu sponu u pregovorima, za kojeg čak i Dodik kaže da je „svjestan da Turska teži Bošnjacima“. Bez obzira na to, dio Bošnjaka pristaje da bude žrtva srpsko-hrvatske propagande, pristaju na izvrtanje riječi te potom po društvenim mrežama šalju poruke kakve mogu odgovarati samo Dodiku.
Rastužuje i to koliko lahko i brzo se zaboravljaju izjave predsjednika Erdogana koje je izgovarao u kontinuitetu, a posebno one koje je izrekao krajem prošle godine. I tada je naglasio da će Turska uložiti sve napore da kroz dijalog dođe do rješenja krize u Bosni i Hercegovini. A na samom kraju obraćanja kazao je da Turska neće dozvoliti da se ponovo desi 1992. godina.
„Od vas očekujem da vjerujete turskoj diplomatiji i Republici Turskoj. Turska neće dozvoliti da se ponove patnje Bosne i Hercegovine iz 1990-ih. Nastavit ćemo naše inicijative dok ne bude postignuto trajno rješenje. Ne osjećam čak ni potrebu da kažem kako se nećemo suzdržavati i od odlučnijeg stava ako je to potrebno. Nema više Turske iz perioda rahmetli Alije, danas postoji druga Turska. Zbog toga će i koraci koje ćemo poduzeti biti značajno drugačiji“, rekao je tada Erdogan.
Pametnom dosta.
