Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Od kako je došao na čelo SPC-a, patrijarh Irinej koristi svaku priliku da javno podrži velikosrpske nacionaliste i šoviniste u BiH, na čelu sa Miloradom Dodikom, i njihovu ideju održavotvorenja genocidne tvorevine Republike Srpske. Tako je bilo i na početku ove, 2014. godine, na pravoslavni Božić kada je Irinej, prilikom čitanja božićne poslanice, najavio svoj dolazak u Banju Luku 09. januara i služenje arhijerejske liturgije povodom 09. januara, kako bi time ozvaničio i potvrdio državnost RS-a. Danas je on ispunio svoje obećanje. Svojim prisustvom, crkvenim autoritetom i blagoslovom on je snažno podržao Dodikov nastup u kojem je podcrtao da genocidna Srpska čvrsto hita ka nezavisnosti.
Tim je patrijarh Irinej samo potvrdio ono što je svima nama ionako bilo poznato, da on nepokolebljivo, onako svetosavski kako mu i priliči, nastavlja kročiti krvavom stazom srpskog zločina koju su trasirali velikosrpske crkvene i političke vođe i četnička armada, a koji su, inspirisani pravoslavnom vjerom i srpskim nacionalizmom u sotonističkom zanosu pjevali mnogobrojne himne zločinu i genocidu, poput one: ”Sarajevo i džamije porušiće momci s Romanije.” Tako patrijarh Irinej nastavlja putem svog prethodnika, patrijarha Pavla koji je srbočetnički zločin nad muslimanima pravdao tvrdnjom ”kako su Srbi domaće stanovništvo u BiH, a kako su Bošnjaci (tada Muslimani) došli na ove prostore sa Osmanlijama.” Kao i putem mitropolita Nikolaja koji je, bodreći četnike pred kretanje u pokolj bošnjačkih žena i nejači, govorio: ””Mi smo uvijek dobijali ratove, Bog nas ni ovaj put neće napustiti.” Zatim zločinca i pedofila Kačavende koji je blagosiljao povampirene četnike iz jedinice ”Škorpioni”, prije nego su izvršili stravičan zločin nad nedužnim bošnjačkim civilima. Zatim, mitropolita Amfilohija koji je 1993., govorio: ”U ovom trenutku, kao što je naš jezik čuvao i sačuvao Vuk Karadžić, jedan njegov prezimenjak sa Plavšićkom, novom Kosovkom djevojkom, sa Krajišnikom – čuvaju nas i našu dušu, jer su ove noći krenuli svetolazarskim putem. Opredjelili su se, kao i car Lazar, za carstvo nebesko.” Zatim, ratnog zločinca Radovana Karadžića koji je zakrvavljenih očiju uzvikivao: ”Mi smo branili Evropu od islama još prije 600 godina. Mi ponovo branimo Evropu od islamskog fundamentalizma.” I na posljetku, ratnog zločinca Ratka mladića koji je pokolj nad muslimanima Srebrenice, slavodobitno nazvao konačnom osvetom Turcima.
Šta drugo reći osim da su: laži, poricanje, prebacivanje krivice na drugog i opravdavanje vlastitog zločina glavne odlike srpskih političkih i vjerskih vođa. I što je najgore, crkveni ljudi poput patrijarha Irineja uporno tvrde i na sva usta govore kako je njihova misija promoviranje i prenošenje Isusovog nauka o ljubavi, toleranciji, miru i suživotu. Gluho i daleko bilo! To može biti samo Lazarov put i nauk, kao i put i nauk Pavla, Kačavende, Garašanina, Draže Mihajlovića, Dobrice Čosića, Karadžiča i Mladića i drugih srpskih ekstrema i zločinaca, a nikako put i nauk Allahovog poslanika Isa a.s. (Isusa). Zato nije čudo što takvi nikada nisu osjetili ni političku ni moralnu, a što se Irineja tiče, ni metafizičku krivicu zbog silnih srpskih zločina i genocida nad Bošnjacima. Ta, što bi vuk osjećao krivicu i sažaljenje prema ovcama koje je poklao, a bogami i prema onima koje tek kani poklati.
