Verbalno-neverbalna kolumna: Razdruživači BiH
Čak da mu se BiH toliko ne sviđa, pa čak ni privremeni entitet kojemu je još privremenije na čelu, on i kad bi odlazio nekamo iz naše zajedničke domovine ni svoju kuću ni njivu ne bi mogao “razdružiti” i ponijeti sa sobom. Mogao bi ih samo razdužiti jer bi ostale unutar međunarodno priznatih granica BiH, s pravom da ih on i njegovi najbliži koriste, prodaju ili nekome poklone, a o “razdruživanju se samo sanjati može”. I Čuang Ce je bio usnio da je leptir, pa se ipak probudio, i kad se probudio nije bio siguran je li on čovjek koji je sanjao leptira ili leptir koji sanja da je čovjek.
Piše: Ale Kamber, Livno
01.04.2013.god.
Ne, nije ovo prvoaprilska šala, premda tekst nastaje na “aprililiiii”. Prije bi se reklo da je da je uskršnja zbilja, nakon ponovnog, ko zna kojeg po redu, “uskrsnuća” Dodikove tvrdnje o “neodrživosti BiH i potrbi razdruživanja”. Najnoviji trporstaški nasrtaj na nezavisnu, suverenu , nedjeljivu i međunarodno priznatu i nikad zvanično ugašenu Republiku BiH, čiji je kontinuitet potvrđen Dejtonskim mirovnim sporazumom, se ponovo ogleda u tome da bi je drug Mile SANU-ovski “razdruživao”, kao da ju je on i “udruživao”. A kao diplomirani politolog, Mile od Laktaša, bi trebao znati da, da bi se nešto moglo razdruživati, prvo se moralo udružiti. E, sad šta je on “udružio” u BiH ostaje nepoznato.
SAN(U)
Čak da mu se BiH toliko ne sviđa, pa čak ni privremeni entitet kojemu je još privremenije na čelu, on i kad bi odlazio nekamo iz naše zajedničke domovine ni svoju kuću ni njivu ne bi mogao “razdružiti” i ponijeti sa sobom. Mogao bi ih samo razdužiti jer bi ostale unutar međunarodno priznatih granica BiH, s pravom da ih on i njegovi najbliži koriste, prodaju ili nekome poklone, a o “razdruživanju se samo sanjati može”. I Čuang Ce je bio usnio da je leptir, pa se ipak probudio, i kad se probudio nije bio siguran je li on čovjek koji je sanjao leptira ili leptir koji sanja da je čovjek. Tako i naš Mile usnio “vascelu, etnički očišćenu i nezavisnu srpsku”, a onda se probudio, pa ne konta je li on vožd koji je sanjao srpsku ili je srpska koja sanja vožda. I ne samo on, već i svi drugi prodavači kapitalističkonacionalističke, ili nacionalističkosocijalističke magle u kojoj se najlakše lovi i najmanje vidi dok se lovi. U mutnom.
Ruke gore
“Nalazimo se u nedovršenoj, nemogućoj državi, koja se nikada neće ni završiti kao takva i jedina logika je da se mirno raziđemo, ali zato još ne postoje uslovi”, izjavio je predsjednik manjeg bh entiteta, Milorad Dodik, ustvrdivši kako će za to jednom postojati uvjeti. I, gle! Ustvrdio je to, da li slučajno i kincidirajuće, baš 30.03.2013.godine. I datum se “troprstaški” poklopio: 30 kao 3+0=3; 03 kao 0+3=3; 2013 kao 2+0+1=3 i 3=3. Dakle, sve u znaku “trojki”: Ruke gore! Troprst gore! Prst je naš!!!
Kad je nakon predratnog razdruživanja Slovenije i Hrvatske iz bivše Jugoslavije to najavila i BiH, prvi predsjednik paradržavice “Republike Srpske”, Radovan Karadžić, zvani Dabić, je u Parlamentu BiH izjavio da bi u BiH mogao izbiti pakao a jedan narod (misleći na najbrojnije Bošnjake) nestati, što je inžinjeringom SANU kroz velikosrpski projekt već bilo i zacrtano. Nije današnji haški optuženik Karadžić tada pominjao nijedan drugi narod osim jednoga-bošnjačkog, što je već tada bilo jasno da je antibosanski i antibošnjački dogovor iz Karađorđeva počeo da se realizira na najkrvaviji i najbezobzirniji način. Posljedice znamo. I ratne i haške. Pod plaštom zaštite Jugoslavije i Nezavisne Hrvatske, banovinski se dijelila BiH na srpsko-hrvatske polovine, prema mapi sa čuvene Tuđmanove “salavete”, koju mu je provalio i obznanio Pedy Ešdaun. Hrvatska je već dvadesetak godina nezavisna, ali bez pripojenog bh pereca i “turske hrvatske”, a od Jugoslavije je, nakon otcjepljenja Makedonije, Crne Gore i Kosova ostala samo uža …
