Ubijanje Palestinaca u Pojasu Gaze nije prestalo uprkos tome što je prošlo više od pola godine od objave prekida vatre. Izraelska vojska i dalje gotovo svakodnevno bombardira Pojas svojim avionima i artiljerijom , uz stalno širenje onoga što naziva “žutom linijom”, dok stanovnici Gaze pate pod teretom gušećih humanitarnih i životnih kriza, što ukazuje na to da rat nije prestao, već su mu se oblici i ciljevi promijenili.
Prema podacima Ministarstva zdravstva, od stupanja na snagu sporazuma o prekidu vatre 10. oktobra 2025., Izrael je ubio 811 Palestinaca u Gazi i ranio 2278.
Prema sporazumu – zasnovanom na planu američkog predsjednika Donalda Trumpa – očekivalo se da će Gaza doživjeti humanitarno i životno olakšanje, međutim Izrael nastavlja odugovlačiti i odgađati ispunjavanje svojih obaveza propisanih sporazumom. Palestinci smatraju da Izrael provodi sistemsku politiku “inženjeringa opsade”.
Opsada i inženjering gladi
Govoreći o izraelskim politikama prema Gazi, podsekretar Ministarstva ekonomije u Pojasu, Hassan Abu Riyala, rekao je da Izrael koristi opsadu kao oruđe za mučenje stanovnika Gaze i potpunu kontrolu života, stvarajući iskrivljenu ekonomsku stvarnost koja pridonosi produbljivanju nagomilanih humanitarnih kriza.
Abu Riyala je objasnio da Izrael namjerno uspostavlja monopol ograničavanjem ulaska robe na ograničen broj trgovaca, što je dovelo do pretjeranog rasta cijena mnogih proizvoda zbog oskudice ponude u odnosu na povećanu potražnju.
Dodao je: “Mi, kao lokalne vlasti,nema kontrolu nad mehanizmima ulaska robe, prisiljeni smo nositi se s ovom teškom stvarnošću pod potpunom izraelskom kontrolom.”
Humanitarni protokol priložen sporazumu o prekidu vatre predviđao je ulazak 600 kamiona dnevno, uključujući pomoć i komercijalnu robu, ono što Izrael dopušta da uđe ne prelazi polovicu tog broja u najboljem slučaju.
Podrivanje stabilnosti
Na terenu, izraelska vojska pojačala je napade na policajce u Gazi, nedavno priznavši da je ubila šestoricu policajaca.
Palestinski analitičari smatraju da su ciljani napadi dio šire strategije za održavanje ratnog stanja i podrivanje sporazuma posredovanog od strane Sjedinjenih Država.
Politički analitičar Ahmed Al-Tanani rekao je da Izrael cilja policijske snage kako bi eliminirao svaku mogućnost obnove stabilnosti i gurnuo Pojas u unutarnji haos.
Istovremeno, izraelska vojska ubrzava svoje kretanje zapadno od Gaze, šireći ono što naziva “žutom linijom” koja definira područja pod izraelskom vojnom kontrolom.
Izrael je na taj način proširio okupirana područja, što znači da sada kontrolira oko 60% ukupne površine Pojasa, što je dovelo do podjele zemlje i oštrog ograničenja slobode kretanja.
Žuta linija se proteže duž Pojasa Gaze u dubini od dva do sedam kilometara, klasificirajući to područje kao opasna područja pod kontrolom izraelske vojske. Iako je izvorno bila virtuelna linija, izraelska vojska postavila je velike žute betonske blokove kako bi je označila na terenu, pretvarajući je u jasan pojas koji predstavlja područje koncentracije njenih snaga u prvoj fazi sporazuma.
Suspendirani tehnokratski odbor
Vojna eskalacija i pooštravanje pristupa pomoći podudaraju se s paralizom Nacionalnog odbora za upravljanje Gazom, osnovanog pod “Mirovnim vijećem” američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Dok je Washington odbor od 12 članova prikazao kao putokaz za “obnovu i prosperitet”, politički analitičar Iyad al-Qarra smatra da je odbor “lišena svoje uloge” i da ga je Izrael izolirao u Kairu kako bi ga spriječio da djeluje na terenu.
Izraelski list Haaretz ranije je izvijestio da Izrael odbija dopustiti članovima palestinskog tehnokratskog odbora ulazak u Pojas Gaze.
Al-Qarra je za Al Jazeeru objasnio da je “teško odvojiti rad odbora od pružanja usluga građanima, a teško je odvojiti usluge građanima od sigurnosnog aparata i prisutnosti okupacije”, dodajući da stvarna tranzicija zahtijeva izraelsko povlačenje iz područja koja kontrolira, što se nije dogodilo.
Akademik i stručnjak za izraelska pitanja, Mohannad Mustafa, smatra da Izrael namjerno sprječava ulazak palestinskog tehnokratskog odbora u Gazu kako bi spriječio povratak bilo kakvog političkog ili civilnog života u Pojas, s ciljem održavanja neograničene vojne okupacije.
Dok Izrael sprečava ulazak Nacionalnog odbora u Pojas Gaze, oružane milicije koje sarađuju s izraelskom vojskom nastavljaju napadati stambena područja uz takozvanu “Žutu liniju”, koristeći pet područja duž istočnih dijelova Pojasa kao baze za svoje pozicioniranje pod zaštitom vojske.
Direktor Centra za političke studije, Rami Khreis, smatra da su oružane izdajničke palestinske milicije postale najvažniji aspekt izraelske okupacijske strategije unutarnje kontrole, jer se koriste za provođenje atentata, prikupljanje informacija i stvaranje stanja psihološke i socijalne nestabilnosti.
Izrael povezuje ulazak u drugu fazu sporazuma o prekidu vatre s razoružanjem Islamskog pokreta otpora (Hamasa). Izrael to radi zbog šireg političkog cilja, ovaj cionistički režim želi da se Pojas Gaze isprazni od lakog naoružanja kako bi se stvorilo stanje unutrašnjeg haosa.
Druga faza smeta Izraelu jer nosi političke dimenzije koje nadilaze sigurnosni i humanitarni pristup koji je navikao nametati Pojasu Gaze. Druga faza sporazuma uključuje povlačenje izraelske vojske, otvaranje prijelaza i početak obnove, a što cinističkom režimu nikako ne odgovara.
Izrael uspješno koristio Trumpov sveobuhvatni mirovni diskurs kao pokriće za nastavak svojih vojnih operacija, istovremeno zahtijevajući “razoružanje”, uvjet koji je opisao kao “nejasan i nerealan izgovor”.
S nastavkom izraelskog geografskog prodora i smanjenjem prostora za humanitarnu nadu, čini se da Pojas Gaze zapravo nije izašao iz ratnog pakla, već je ušao u novu fazu “trajnog sukoba” u kojoj se egzistencija i detalji civilne uprave koriste kao alati političkog pritiska.
Između obećanja “Mirovnog vijeća” o uspostavi ere prosperiteta i stvarnosti na terenu koja ukazuje na prikrivenu vojnu aneksiju i namjernu administrativnu paralizu, Palestinci se nalaze pred “nedovršenim suverenitetom” i krhkim primirjem koje se svakodnevno krši.
