Autor: Magazin Stav
Nakon što je objavljeno da MUP RS-a nabavlja 2.500 dugih cijevi, bilo je gotovo pa i zabavno posmatrati politikantski populizam koji je uslijedio u Federaciji. (O)pozicija se samosaplitala ne znajući bi li imitirala patriotski sentiment, upisivala jeftine dnevnopolitičke poene ili nastavila relativizirati velikosrpsko naoružavanje. Zato su se odlučili za sve troje
Reakcije na skandal nastao nakon što je objavljeno da Dodikov MUP nabavlja 2.500 dugih cijevi još su jednom pokazale koliko pojedine političke snage, prije svega na bošnjačkoj političkoj sceni, pate od viška sitnog politikantstva i manjka osjećaja za državotvornost. Neke od ovih političkih opcija, koje su manje političke stranke a više kombinacija stranaka, medija i interesnih grupa, ovaj su skandal iskoristile da bi fokus s činjenice da se MUP RS – institucija pod apsolutnom Dodikovom kontrolom – naoružava dugim cijevima skrenuli na obračune s neistomišljenicima na bošnjačkoj političkoj sceni.
Pritom, naravno, nije izostalo nevjerovatno, gotovo komično licemjerje, pogotovo kada su svojim nejakim ručicama patriotskim bajrakom počeli mahati oni koji su do jučer patriotizam nazivali “posljednjim utočištem hulja”, a bilo kakav ozbiljan tretman narastajućeg velikosrbizma označavali kao huškanje na rat.
Bilo je gotovo pa i zabavno posmatrati ovakav nepriličan politikantski populizam na djelu. (O)pozicija se samosaplitala ne znajući bi li imitirala patriotski sentiment, upisivala jeftine dnevnopolitičke poene ili nastavila relativizirati velikosrpsko naoružavanje. Zato su se odlučili za sve troje.
Koliko je to blesavo i kontraproduktivno, najbolje se može uočiti pogledamo li reakcije opozicione Naše stranke, “alternativnog” medija Žurnala i SBB-a, stranke koja djeluje kao poziciona opozicija (što je karakteristika kojom se najkraće može objasniti šizofreni i subverzivni rad Radončićeve partije).
Naša stranka u suštini je relativizirala naoružavanje Dodikovih falangi tvrdeći da se za zakonske strane tome nema šta prigovoriti, istovremeno napadajući SDA kadrove u OSA-i što su dali saglasnost za nabavku oružja, a pritom ih optužujući i za kolaboraciju sa SNSD-om zbog stvaranja “ratne atmosfere”. Sve je to licemjernije tim prije što su upravo kadrovi Naše stranke svojevremeno zabrinuto tvrdili kako je opremanje policije MUP-a Kantona Sarajevo, nakon pokušaja državnog udara iz 2014. godine, ustvari ulaganje vlasti u represivni aparat, zastrašivanje naroda “pendrecima, vodenim topovima i gumenim mecima”, a što je suprotno idejama “socijalne pravde”.
Zastupnici Naše stranke nisu tada ostali samo na izjavama, nego su problematizirali opremanje i ojačavanje sarajevske policije i kroz zakonodavnu vlast, a Peđa Kojović, predsjednik ove stranke, tvrdio je u Skupštini Kantona Sarajevo da “ne vjeruje da je za smirivanje bunta potrebna kupovina 10.000 gumenih metaka”.
Slično je postupio i Žurnal, s kojeg je Avdo Avdić napao Izetbegovića u histeričnom tekstu Zašto šuti službeno Sarajevo: Dok Dodik nabavlja duge cijevi, Bakir naručuje cijevi za vodovod, ali se nekako zaboravilo da se upravo s tog portala prije koju godinu problematiziralo opremanja MUP-a Kantona Sarajevo.
U Žurnalovom tekstu iz januara 2015. godine podjednako bombastičnog naslova Vlasti u strahu: Za gušenje građanskih nemira policiji kupljena oprema vrijedna 23 miliona KM! problematizirana je namjera ojačavanja MUP-a Kantona Sarajevo odgovarajućim sredstvima. Takve namjere tumačile su se skoro kao spremanje za nekakav obračun vlasti s narodom, pa se dao prostor i Esadu Bajtalu da fantazira o totalitarnom sistemu koji ne dopušta “pobunu naroda”, tj. o spremanju “vlasti” da opremanjem policije zastrašuje građane kako ne bi izašli na proteste, a ako bi građani ipak izašli, onda da ih se “ponovo gazi”.
Kao i obično, najgrlatije, ali i najlicemjernije reakcije došle su iz (o)pozicionog Tornja, tj. od trećeg člana osovine SNSD – HDZ – SBB. Radončić je naoružavanje policijskih eskadrona svog saveznika Dodika iskoristio kao samo još jedan povod da bi mogao udariti na zajedničku opsesiju – Obavještajno-sigurnosnu agenciju (OSA). O kakvoj podloj igranci je zapravo riječ, najbolje se vidi iz toga što je upravo kadar kojeg je Radončić doveo – Sead Jusić, kao zamjenik ministrice odbrane – dao pozitivno mišljenje o kupovini spornog naoružanja za Dodikov MUP.
No, Radončić to, naravno, nije ni pomislio spomenuti. Inače, Radončićevom Jusiću ovo nije prvi put da djeluje na liniji (veliko)srpskih interesa, sjetimo se samo da je upravo on prošle godine potpisao odobrenje da počasna jedinice OS BiH učestvuje u obilježavanju neustavnog praznika 9. januara. Radončića, naravno, apsolutno ne zanima naoružavanje MUP-a RS dugim cijevima, glavni i jedini cilj mu je da štetočinstvo kadrova koje je vlastoručno postavio na odgovorne funkcije iskoristi za udaranje na bošnjačke kadrove koji smetaju njemu i njegovim političkim saveznicima, Dodiku i Čoviću.
Posmatrajući ovakvo nebulozno djelovanje onoga što bi sebe željelo nazvati političkom alternativnom, odmah postaje uočljiva posvemašnja neodgovornost, politikantstvo najnižeg nivoa i odsustvo bilo kakve brige za stvarni problem velikosrpskog naoružavanja i zveckanja oružjem. Takve ozbiljne teme samo su mizanscena, a ne stvarni problem za političke diletante, kojima oni služe tek kao povod da rade ono radi čega i postoje – da se obračunavaju s autentičnim političkim predstavnicima Bošnjaka, a sve u svrhu dolaska na vlast po svaku cijenu.
Zato i jeste moguće da isti ljudi koji su do jučer tražili da se dodatno NE oprema MUP Kantona Sarajevo danas optužujući vrište kako se ništa ne radi da se kontrira opremanju MUP-a RS-a. Njima se ne može udovoljiti jer takvi ne zastupaju interese građana i naroda, nego samo i isključivo svoje i svojih sponzora. Oni se ne mogu nazvati čak ni opozicijom, a kamoli konstruktivnom opozicijom, jer u suštini nemaju istinskih primjedbi na trenutnu vlast. Ona je za njih loša samim tim što je vlast, a oni nisu, a željeli bi to postati. Bilo bi dobro da Bošnjaci, kao glasačko tijelo, dobro zapamte ovakvo štetočinstvo, vlastohleplje i oportunizam i da ga pravilno “nagrade” na predstojećim izborima. Ponajviše zarad vlastite budućnosti.
