Reakcije u regiji na zajedničku deklaracija o opstanku srpskog naroda koju su najavili predsjednici Srbije Aleksandar Vučić i bh. entiteta Republike Srpske Milorad Dodik se nastavljaju. Svoje mišljenje za RSE iznio je i mostarski profesor i dopisni član ANU BiH Slavo Kukić
„Prva asocijacija koja mi se javlja je da treba uraditi drugi memorandum u uvjetima dvadeset prvog stoljeća, taj drugi memorandum umotati u celofan zaštite srpske nacije, a po srijedi je, zapravo, bojim se, ponovno buđenje velikosrpske ideje.“
Kukić se referira na zloslutni, nikada završeni Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti iz 1986. godine, koji se smatra izrazom i začetkom velikosrpskog nacionalizma pred krvavi rasplet u devedesetima. Taj dokument je, pored ostalog, tvrdio da su Srbi diskriminirani jugoslavenskim ustavom i da se na Kosovu provodi „fizički, politički, pravni i kulturni genocid nad srpskim stanovništvom“.
S obzirom da najava deklaracije o opstanku Srba u regionu vremenski koincidira sa Vučićevim pozivom na unutrašnji dijalog o Kosovu oslobođen gusala i mitova, kako je sam napisao, nameće se pitanje da li on taj za nacionaliste bolni rez kosovskog narativa želi amortizirati pričom o „pojačanom bdenju nad Srbima u BIH“ i drugim susjednim državama.
Kukić priznaje da je i sam zbunjen, da ne isključuje ovu mogućnost, ali da se pribojava i nečeg mnogo zloslutnijeg.
„Može ovaj pritisak Zapada, Brisela, u odnosu na Kosovo biti razlogom da on sada ciljano lansira tezu o deklaraciji kako bi smanjio negativne reakcije u srbijanskom društvu, posebno onog dijela srbijanskog društva koje pripada devetnaestom umjesto dvadeset prvom stoljeću.
Ako to gledam izolirano od Kosova, onda naravno da mi se javljaju svakakve emocije, ali, ako gledam u jednom paketu sa Kosovom, onda to može biti dosta vješta forma za koju Milorad Dodik, kome pamet nije baš jača strana, i ne mora znati da se rastereti pritiska na unutarnjoj političkoj sceni. A može biti i dio projekta koji ide u pravcu – Ok, Kosovo smo izgubili već osamdesetih godina, tu je pritisak svijeta i ne možemo učiniti ništa, ali nam je prostor Bosne i Hercegovine ili barem 49 posto njezinog dijela sada otvoren za, recimo, agresivni nastup“, kaže Kukić, koji priznaje da mu je vrlo teško opredijeliti koja od ove dvije opcije mu izgledaju vjerodostojnije.
„Ponekad mi se otvori prostor nade da je, bez obzira na snažan pritisak Moskve, proeuropsko opredjeljenje Vučića neupitno, da ne popušta. Pa, ako je to tako, onda ovo može biti forma da se dio pritiska srbijanskog društva amortizira ambicijama prema Bosni i Hercegovini, ali, ako znam prošlost gospodina Vučića i činjenicu da se u odnosu na Dodika on danas uopće ne ograđuje ili se sve manje ograđuje, onda ne isključujem niti ovu drugu mogućnost – po principu idemo mi sada zatamburati, pa vidjećemo sutra šta će od toga biti“, kazao je Kukić.
(RSE)
