Najmanje 57 osoba poginulo je na granici između Maroka i španske enklave Ceute tokom ulaska 60.000 migranata u Španiju, izvijestile su lokalne vlasti.

Španske vlada je saopćila da se više od 48.300 migranata vratilo u Maroko. Zbog razmjera krize u Ceuti, gdje živi oko 84.000 stanovnika, raspoređene su jedinice španske vojske, uz više od 400 dodatnih pripadnika Nacionalne policije i Civilne garde.

Stotine ljudi i dalje pokušavaju ući u Ceutu plivajući ili obilazeći morski lukobran koji razdvaja Maroko od španske enklave. Na graničnom području zabilježeni su sukobi između skupina migranata i marokanskih sigurnosnih snaga, uključujući bacanje kamenja i pokušaje probijanja graničnih prepreka.

“Rekli su nam da ćemo dobiti smještaj i vizu”

Dvadesetpetogodišnji Muad iz Fnideqa, marokanskog grada neposredno uz Ceutu, plivao je oko sat vremena kako bi stigao na špansku stranu. Sa sobom je imao kupaće hlače, mobitel i nešto novca.

Nakon što je izašao iz mora, rekao je za portal elDiario.es da je došao pronaći posao i pomoći porodici.

“Došli smo iskoristiti život, raditi i pomoći roditeljima. U Maroku nema ničega”, rekao je Muad.

Nedugo nakon njega u Ceutu je stigao Hassan, još mlađi Marokanac. Nije znao kakav bi posao mogao pronaći, ali je rekao da želi raditi i imati dobar posao. U razgovoru za španski portal obojica su govorila ponajprije o zaposlenju, zaradi i želji da pomognu svojim obiteljima.

Osamnaestogodišnji Mohamed krenuo je iz Feza, oko 290 kilometara udaljenog od granice. Ne radi i ne školuje se. U Ceutu je prešao preko graničnog lukobrana, ali se već sljedećeg dana vratio u Maroko.

Rekao je za El País da su mu prije puta govorili kako će u Španiji dobiti smještaj i vizu.

“U Španiji nam nitko nije pomogao. Rekli su nam da ćemo dobiti smještaj i vizu za Algeciras, ali sve je bilo laž”, rekao je Mohamed.

Nakon povratka u Fnideq odmarao se s drugim iscrpljenim mladićima i pokušavao pronaći prijevoz do Feza. El País piše da su mnogi migranti noć proveli na otvorenom, u vrtovima i na praznim zemljištima. Neki su hranu dobili od stanovnika Ceute, dok su drugima članovi porodica slali novac.