Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Svemogući Allah, dž.š., uspostavio je zakone u kosmosu koji se ne mijenjaju i na tim zakonima je satkan kompletan sistem života. Razborit i pametan je onaj ko živi u harmoniji s tim zakonima i ko im ne oponira. Jedna od veličanstvenih zakonitosti jeste i životno pravilo: nagrada je sukladna djelu, ili: šta posiješ to ćeš i požnjeti. Ako radiš dobro, bit će ti dobro, ako radiš zlo i bit će ti zlo.
Kada bismo ovo pravilo stalno imali na umu, ono bi nas spriječilo od mnogih zala naših duša i spasilo od činjenja loših djela, kao što je rekao Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kojeg je zabilježio Ebu Nuajm, a kojeg je šejh Albani ocijenio vjerodostojnim (dobrim): ”Kao što se s trnja ne može ubrati grožđe, tako se ni dobročinitelji ne mogu spustiti na stepen pokvarenjaka. Idite kojim god hoćete putem, koji god put izaberete pridružit ćete se njegovim putnicima.” Poznavanje ovog pravila predstavlja prvi stepen u činjenju dobrih djela, u sustezanju od zuluma i u pomaganju onima kojima je zulum učinjen.
Plemenita robinja Zenira, r.a. Zenira je bila robinja u vlasništvu jedne ugledne žene iz plemena Kurejš. Međutim, Allah, dž.š., je htio da svjetlo islama prodre u njeno srce i njenu dušu i Zenira je primila islam. Njena gospodarica je bila bijesna na nju, pa ju je mučila na razne načine. Između ostaloga, naređivala je drugim ženama da je udaraju u glavu i one su to činili sve dok Zenira nije izgubila vid. Kada bi je, usljed mučenja, savladala žeđ, tražila je vode, a žene koje su je udarale, govorile bi, ismijavajući se sa njom: ''Voda je ispred tebe, potraži je.'' Nakon dugog i nesnosnog mučenja, njena gospodarica joj je rekla: ''Ako istinski vjeruješ u svog Boga, onda Ga zamoli da ti vrati vid.'' I Zenira je poslušala. Skrušeno je uputila dovu Allahu, dž.š., i Allah joj je vratio vid. A što se tiče njene gospodarice, ona je još na dunjaluku osjetila posljedice svojih zlodjela. Naime, ona je poput Nimruda osjećala nepodnošljive bolove u glavi, koji nisu prestajali dok je one iste žene koje su udarale Zeniru, nisu udarale u glavu tako da je od silnih udaraca oslijepila. Nagrada je sukladna djelo. Šta posiješ to ćeš i požnjeti!
Kada bi se zulumćar, tiranin, sjetio kazne za svoj zulum, tj. da će ga Allah, prije ili kasnije, napojiti iz iste čaše, odustao bi od zuluma i nepravde i iskreno bi se pokajao Allahu, dž.š.
Možda se upravo to značenje krije u riječima Seida ibn Džubejra, r.a., koje je uputio Hadžadžu ibn Jusufu. Naime, Hadžadž ibn Jusuf je dao uhapsiti Seida ibn Džubejra, pa kada su mu ga doveli, on mu je rekao: ”Seide, izaberi način na koji hoćeš da te ubijem.” Na to mu je Seid odgovorio: ”Ne, nego ti izaberi, Hadžadžu! Jer, tako mi Allaha, na koji god način me ubiješ, tebe će Allah na isti način ubiti na Sudnjem danu.”
Kada bi oni koji nemilosrdno ruše Allahove kuće i bespravno prolijevaju nevinu ljudsku krv, proniknuli u mudrost izreke: ”Obraduj ubicu istim ubistvom!”, odustali bi od djela čija je završnica sigurna propast, a na Ahiretu ih čeka još veća i bolnija kazna. Kada bi bezumni pokvarenjak koji se poigrava sa ljudskim svetinjama i na najdrskiji način skrnavi njihove časti, znao da Allahova pravda zahtijeva da i na čast njegove majke, sestre, supruge i kćerke napadne također nitkov koji se ne boji Allaha, i da će ga snaći isto što je druge ljude snašlo od njega, odustao bi od tog zlodjela.
Kada bi onaj kome je povjeren imetak jetima, a kojem je šejtan uljepšao nepravedno jedenje jetimskog imetka, imao na umu ajet: ”I neka se pribojavaju, kao kad bi sami iza sebe ostavili nejaku djecu za koju strahuju, i neka se boje Allaha i neka govore istinu.” (En-Nisa’, 9.), sigurno bi se pobojao Allaha i trudio bi se da sačuva imetak siročeta i jetima kako bi Allah sačuvao njegovo potomstvo nakon njegove smrti.
Postoje mnogobrojni šerijatski dokazi koji potvrđuju ovo pravilo i upućuju na njega, kao što su sljedeći ajeti: ”To neće biti ni po vašim željama ni po željama sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bit će kažnjen za to i neće naći, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača; a onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, – ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.” (En-Nisa’, 123.-124.) Zatim: ”Oni koji ne vjeruju troše imanja svoja da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih, sigurno, utrošiti, zatim će, zbog toga, žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali – u Džehennem će biti potjerani.” (El-Enfal, 36.)
Nimrud ibn Ken'an S druge strane, postoje mnogobrojni praktični primjeri potvrde spomenutog pravila kada su u pitanju nevjernici i munafici. Jedan od njih je i vladar iz vremena Ibrahima, a.s., koji se zvao Nimrud ibn Ken'an, a koji je za sebe govorio: ''Ja sam vaš bog najveći, ja sam onaj koji oživljava i usmrćuje!'' I onda se potvrdilo životno pravilo da je nagrada sukladna djelu. Allah, dž.š., kaznio ga je mušicom koja mu je ušla u nos, a zatim u mozak. Taj sićušni insekt izazivao mu je tolike bolove i neprijatnosti da se nije mogao smiriti osim kada bi ga ljudi oko njega udarali svojom obućom u glavu. Kako radiš tako će ti se i platiti!
I mnogobrojni hadisi potvrđuju ovo pravilo, poput Džibrilovih, a.s., riječi Poslaniku, s.a.v.s.: ”Radi šta god hoćeš, znaj da će ti se po tome suditi.” Zatim, Poslanikova, s.a.v.s., dova: ”Allahu dragi, ko bude vladar mome ummetu, pa bude blag prema njima, budi i Ti blag prema njemu, a ko bude vladar mome ummetu, pa im bude otežavao, otežaj i Ti njemu!”
Primjeri iz stvarnog života
Jedan od praktičnih primjera o potvrdi spomenutog pravila u ljudskom životu jeste i Ibrahim, a.s. Čovjek koji je pokazao potpunu iskrenost i predanost u vjeri u Allaha, dž.š., i koji je zbog vjere bio bačen u vatru i stavljen na iskušenje da žrtvuje vlastitog sina. I nakon što je pokazao strpljivost u ime Allaha, onda kada ga je njegov narod bacio u vatru, uslijedila je nagrada sukladna djelu: “O vatro”, – rekosmo Mi – “postani hladna, i spas Ibrahimu!” (El-Enbija, 69.) Nakon što je Ibrahim, a.s., svoje srce očistio od svih vidova širka, zavidnosti i mržnje, uslijedila je nagrada sukladna djelu: “Nek je u miru Ibrahim!” (Es-Saffat, 109.)
Spomenuto pravilo potvrdilo se i onda kada je Ibrahim, a.s., učinio hidžru u ime Allaha, kada je napustio svoju porodicu i svoju zemlju i nastanio se u blagoslovljenoj zemlji, o čemu svjedoče sljedeći ajeti: ”I spasismo i njega i Luta u Zemlju koju smo za ljude blagoslovili, i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim.” (El-Enbija, 71.-72.) Nakon što je sagradio sveti hram, Ka'bu da bi je ljudi hodočastili i ibadet Allahu činili, Muhammed, s.a.v.s., ga je, u vrijeme svoga poslanstva, vidio u snu naslonjenog na Bejtul-Ma'mur, nebesku Ka'bu, oko koje svaki dan tavaf čini sedamdeset hiljada meleka.
Primjer majke vjernika, Hatidže, r.a.
Muhammed, s.a.v.s., oženio je Hatidžu bint Huvejlid i ona mu je bila iskrena, pouzdana i vjerna drûga. prva je primila islam i za Allahovu vjeru je žrtvovala dušu, tijelo i sav imetak. A onda je melek Džibril, poslat od Allah,a dž.š., došao Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: ”Obraduj Hatidžu kućom od bisera u Džennetu, u kojoj nema buke ni umora.” To je nagrada za ženu koja se nije kolebala kod primanja islama i podrške Muhammedu, s.a.v.s., i koja nikada u životu nije podigla glas na svoga muža, Allahovog Poslanika s.a.v.s. A nagrada je sukladna djelu.
