Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove, džini, ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni, i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: “O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!” I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: “Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!” (En-Neml, 17-19.)
Ovi ajeti otvaraju široke horizonte u razumijevanju odnosa muslimana prema svjetovima koji ga okružuju, te kako čak i najmanja stvorenja mogu biti izvor razmišljanja i pouke.
Naime, u devetnaestom ajetu sure En-Neml, Uzvišeni Allah spominje ponašanje sićušnog mrava, naglašavajući važnost pažljivog promatranja i učenja iz svega što nas okružuje, pa čak i iz naizgled malih i nevažnih stvorenja.
Ovaj ajet nas podsjeća da u svakom stvorenju postoji znak za onoga ko razmišlja, te da musliman treba biti svjestan Božanske mudrosti koja se manifestira u svemu stvorenom, uključujući i živote malih stvorenja poput mrava.
On također predstavlja put svijesti od spoznaje do dubokog promišljanja, od promišljanja do zahvalnosti, i od zahvalnosti do činjenja dobrih djela.
Dakle, prvo dolazi spoznaja ili razumijevanje (idrâk), potom duboko razmišljanje (te’emmul), koje vodi do zahvalnosti (šukr), a zatim ta zahvalnost motiviše na akciju kroz dobra djela (amelun salih).
U ovim ajetima prikazana su dva međusobno povezana nivoa znanja: znanje mrava i znanje Allahovog poslanika, Sulejmana, alejhi selam.
Znanje mrava očituje se u njegovom razumijevanju ljudske prirode i ponašanja. Komentirajući ovaj ajet, Ibn Ašur, rekao je: ”Sulejman, alejhi selam, bio je iznenađen time što je mrav znao njegovo ime i što je rekao: ”Da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne osjete.” A zatim je opisao Sulejmana, alejhi selam, i njegovu vojsku kao pravedne i saosjećajne, ističući da oni ne ubijaju živa bića bez opravdanog razloga.
Ovo znanje nije bilo samo teorijsko saznanje, već se odmah pretvorilo u dobra djela, kao što je upozorenje mrava njegovom narodu i čuvanje (spašavanje) njihovih života.
Što se tiče znanja Sulejmana, alejhi selam, ono se ogledalo u njegovoj sposobnosti da razumije jezik stvorenja, što je bilo znanje koje ga je vodilo ka dubokom razmišljanju i stalnoj zahvalnosti Allahu.”
Milostivi Allahu, podari nam istinsko znanje koje ćemo pretočiti u djela, i učini nas Tvojim zahvalnim robovima. Amin!
