Džamija Al-Aksa u okupiranom Istočnom Jerusalemu ponovo je otvorena za muslimanske vjernike u četvrtak, nakon 40-dnevnog zatvaranja koje je uveo Izrael usred zajedničkih američko-izraelskih vojnih akcija protiv Irana.
Džamija, koja se nalazi u Starom Gradu, otvorena je u zoru, što je omogućilo stotinama palestinskih muslimana da uđu u kompleks Al-Haram al-Sharif, javio je dopisnik Anadolu.
Kada su kapije otvorene uz jutarnji poziv na molitvu (ezan), veliki broj vjernika pohrlio je na to mjesto, a mnogi su viđeni kako briznu u plač i padaju na sedždu zahvalnosti u dvorištima džamije. Stotine muslimana stalo je u safove za sabah-namaz, što je bilo prvo zajedničko klanjanje na ovom mjestu od njegovog zatvaranja.
Izraelski ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir upao je u kompleks 6. aprila dok je on još bio zatvoren.
Izrael je potpuno onemogućio pristup džamiji Al-Aksa 28. februara, što se poklopilo s njegovim napadom na Iran, dozvoljavajući samo osoblju džamije i zvaničnicima jerusalemskog Islamskog vakufa da se mole na tom mjestu, dok su ostali Palestinci bili prisiljeni obavljati molitve u manjim džamijama širom grada.
Vlasti su također spriječile klanjanje ramazanskog bajram-namaza u Al-Aksi ove godine, što je prva takva restrikcija od izraelske okupacije Istočnog Jerusalema 1967. godine.
Muslimani su zaboravili na Al-Aksu
Prvi put nakon cionističke okupacije Jerusalema, od 1967. godine, Izrael je potpuno zabranio pristup džamiji Al-Aksa na 40 dana, nisu dozvolili da se klanja čak ni bajram-namaz.
Za to vrijeme blokade muslimanske zemlje nisu učinile ništa da se ovo nasilje cionističke države zaustavi.
Istovremeno, Izrael je na samo jedan dan zabranio ulazak u katoličko svetište u Jerusalemu i odmah se digao cijeli zapadni svijet, reakcije su bile takve da se Benjamin Netanyahu istog dana morao izvinjavati.
Nažalost, kada su Palestinci vidjeli da muslimanske zemlje neće ništa poduzeti, zatražili su pomoć od zapadnih zemalja da se otvori Al-Aksa.
1969. godine, dvije godine nakon okupacije Jerusalema, cionisti su zapalili Al-Aksu. Oni su tada mislili da neće osvanuti, da će ih Arapi uništiti. Tada je izraelska premijerka Golda Meir rekla:
“Najtužniji dan u mom životu u državi Izrael bio je dan kad smo zapalili džamiju Al-Aksa. Rekla sam tada sâma sebi: ”Sad će nas Arapi napasti i pobiti.” A najsretniji dan u mom životu osvanuo je sljedećeg jutra kad sam vidjela da Arapi nisu ništa učinili.”
Od tog dana Izrael ide korak po korak ka rušenju Al-Akse. Naravno, rade to jer su ubijeđeni da današnji muslimani, a naročito muslimanski lideri, neće prstom mrdnuti da zaštite Al-Aksu.
